Uzroci i izvori osjećaja niže vrijednosti mogu biti raznoliki kod različitih osoba. Neki od psihičkih kompleksa i duhovnih uznemirenosti potiču iz djetinjstva, a drugi se stiču u doba zrelosti. Djeca koja su rođena s tjelesnim nedostacima, djeca koja su odrasla u uvjetima siromaštva i poniženja, djeca koja su podizana u okruženju loše porodice, spadaju u prvu skupinu pacijenata i njihov kompleks niže vrijednosti odnosi se na djetinjstvo.
Oni koji su u svakom pogledu proveli zdravo djetinjstvo i koji su imali ispravan odgoj, ali koji su pod uticajem poraza, neuspjeha, uvreda i poniženja i ukratko, pod uticajem različitih događaja u životu doživjeli poniženje – spadaju u drugu skupinu.
Prvo i najvažnije sredstvo liječenja briga i duševnih kompleksa, sa naučnog i vjerskog aspekta, je samoobračun, kao i analiza duševnih stanja pacijenta te prepoznavanje stvarnih uzroka osjećaja niže vrijednosti. Sve dok se ne upozna stvarni uzrok bolesti i ne postane jasan njen stvarni izvor, liječenje se ne može obaviti na uspješan način. Značajan udio u liječničkim uspjesima savremene medicine leži u preciznoj i osjetljivoj aparaturi koja kod tjelesnih bolesti otkriva skrivene činioce u pojedinim organima tijela, te na taj način upućuje liječnika na stvarni uzrok bolesti.
Psiholozi kažu da oboljeli od duševnih patnji i kompleksa niže vrijednosti za uspješnost svoga izlječenja treba voditi dnevnik i suditi sebi na osnovu razuma. Potrebno je da pacijent objelodani svoja tamna sjećanja, koja se maglovito ukazuju i koja mu uzrokuju duševnu bol. On treba te svoje maglovite misli, koje mu stalno prijete nepoznatim opasnostima, izvući iz te neodređenosti. Buntovne misli, koje na stranici čovjekovih sjećanja nekontrolirano i pobunjenički tumaraju, treba podvrgnuti ozbiljnoj i preciznoj procjeni i tako ih staviti pod nadzor. Ukratko, on treba ona opća pitanja koja se naslućuju iza tamnih oblaka mašte i predodžbi, koja iz daleka izgledaju zastrašujuće i koje mu donose brigu i kompleks – iznijeti na čistinu uma, potom ih precizno razložiti i razmotriti. Svaki dio će napisati na stranici u obliku pitanja, i na svako pitanje će po vodstvom razuma dati odgovor. Potom će radi liječenja biti obavezan da u vezi sa svakim od njih donese pravilnu i razumnu odluku.
Najbolje je da sjednemo, da malo o sebi promislimo, i da pokušamo uvidjeti šta je to uzrok našeg osjećaja niže vrijednosti? Šta smo sebi otprije zadali kao ciljeve života? Da li je stizanje do ovih ciljeva lahko ili postoje stanovite prepreke na putu do tih ciljeva? Kakve su te prepreke? Kakve smo greške dosada pravili u utiranju puta i hodu ka tim ciljevima? Sve to treba staviti na papir, uspostaviti odnose između uzroka i posljedica i međusobno ih grupirati. Tabela koja slijedi može vam biti uputstvo za taj postupak:
|
a) O tjelesnim nedostacima 1) Da li pridajem veliku važnost svojim tjelesnim nedostacima? 2) Da li sam mnogo obraćao pažnju na stavove drugih i sebe podredio njihovim riječima? 3) Da li sam u pokušaju nadomještavanja svojih tjelesnih nedostataka ojačao neke svoje druge sposobnosti? |
|
b) O osobama koje su loše odgojene u djetinjstvu 1) Da li ja još uvijek živim sa mislima i osjećajima iz djetinjstva? 2) Da li od svijeta i društva očekujem da sa mnom postupaju kao moji roditelji? 3) Da li ja na sebe gledam kao na svjetlo očiju, najdraže biće, svjetiljku kuće, najljepši cvijet – te da li očekujem da me i drugi ljudi tako tretiraju? 4) Da li padam u očaj kada se ova moja očekivanja ne ispune i kada uvidim da me drugi ne poštuju i ne cijene? 5) Koga želim da preteknem svojim nastojanjem i zašto to činim? |
|
c) O onima koji su u toku djetinjstva bili predmet mržnje i ponižavanja 1) Da li moj strah dolazi otuda što će me ljudi prezirati? 2) U odnosu na koga se osjećam nižim i zašto? 3) Da li su moja iskustva i događaji iz djetinjstva razlog da se sa ljudima oko sebe ophodim s mržnjom? 4) Da li je moj duhovni život isprepleten sa strahovima i šokovima? |
Kada sva ova pitanja, koja se tiču osjećaja niže vrijednosti, postaviš sebi i kada na njih daš precizne odgovore, ustanovit ćeš kakva si ti osoba, odnosno, preći ćeš stepen samospoznaje i saznati stanje svoje duše.
Islamski prvaci preporučivali su također vlastito preispitivanje, samoobračun, razmatranje svojih manjkavosti i njihovo bilježenje. Također, davali su odgovarajuće naloge svojim sljedbenicima o razmatranju njihovih želja, njihovih dobrih i loših misli, radi spoznavanja i liječenja njihovih moralnih i duševnih nedostataka.
Imam Ali, mir s njim, kazao je:
Potrebno je da pametan čovjek načini precizan obračun sa sobom, da sve svoje vjerske manjkavosti i mahane prebroji, da svoje misli i moralne osobine, svoja ponašanja u društvu i okolini ispravno odvaga – da sve to pohrani u svojoj memoriji ili zapiše na papir – te da radi na njihovom otklanjanju.[1]
Onaj ko preispita svoja djela i napravi samoobračun, postane svjestan svojih nedostataka i pogrešaka i spozna svoje grijehe – tek tada može napustiti grijeh i popraviti nedostatke.[2]
Ko se bude preispitivao – ostvario je korist, a ko to bude zanemario – na gubitku je.[3]
Ukoliko se neko uspije sjetiti događaja iz svoga života, onda će uspjeti dokučiti u sebi izvorište svojih misli, etike i ponašanja. A kada uspije u ovome, to je istovjetno tome da je razvezao čvor sa svoga mentalnog sklopa. Tada će se lahko osloboditi okova fantazije i svoga neodgovarajućeg ponašanja i uspjet će da se popravi.[4]
Učinak osobnog preispitivanja i samoobračuna bit će otkrivanje korijena duševnih bolesti i uzroka osjećaja niže vrijednosti. A to samo po sebi znači rješavanje mnoštva duševnih kompleksa, čime se čovjek spašava mnogih maglovitih i nejasnih briga, koje mu svakog trenutka prijete. Ali, ispravno liječenje i nalaženje potpuno zdrave alternative zahtijeva drugu računicu, koju je Imam Ali u predaji iskazao riječima: …djeluje da bi ih otklonio, te čini dodatni napor da ih (nedostatke) ukloni.
I kada čovjek napravi samoobračun, te uoči sve svoje manjkavosti i slabosti, prenese ih na papir i spozna način kako da ih ispravi, treba da praktično djeluje na tom putu.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 2, Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 294-296.