Reci: „Ako su vam očevi vaši i sinovi vaši i braća vaša i rod vaš i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće imati prođe, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate, miliji od Allaha i Njegova Resula i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah svoju odluku donese, a Allah griješnicima neće ukazati na Pravi put.“ (Et-Tevbe:24)
U ovom ajetu nas Allah upozorava da nam ništa na ovome prolaznom svijetu ne smije biti preče i draže od Allaha i Resulullaha i borbe na Allahovom putu. Ko nam je pokazao put ka Allahu? Ko nas je podučio kako treba živjeti u svakom vremenu? Ko nas je izveo iz zablude u svjetlost? Ko će se za svoj ummet zauzimati kod Uzvišenog? Ko nas je poželio vidjeti? Ko je pred preseljenje izgovarao: „Moj ummete, moj ummete“? I ko će, kad prvi bude pozvan da uniđe u Džennet, izgovarati riječi: „Moj ummet“?
To je naš Pejgamber Muhammed, s.a.v.s., najdraže Allahovo stvorenje, kojeg je Allah poslao kao milost cijelom čovječanstvu, a posebno mu'minima.
Govoriti o Muhammedu, s.a.v.s., i o Njegovom stepenu kod Allaha, i sve o tome kazati – za to bi bio kratak jedan ljudski život. Ali, mi ćemo spomenuti Allahove riječi o Poslaniku:
Tako Mi tvog života, Muhammede, nevjernici su u svom pijanstvu lutali i još uvijek lutaju. (El-Hidžr:72)
U jednoj predaji stoji da je Džibril došao Muhammedu, s.a.v.s., i rekao: „Kaže ti Allah, dž.š., znaš li kako sam uzdigao tvoje ime?“ Poslanik mu reče: „To samo Allah zna!“ Reče Allah: „Kad se Ja spomenem, spominješ se i ti, i potpun iman sam učinio kod vjernika kad se zajedno spomenemo.“[1]
Na La ilahe illallah nadovezuje se: Muhammedun resulullah.
Pošto nas često obuzima nemarnost prema Poslaniku i Njegovom sunnetu, pa se izgubimo u ovosvjetskim uživanjima, dajući prednost nebitnome, Allah nas podsjeća, pa kaže:
Poslanik je preči mu'minima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira… (El-Azhab:6).
A Muhammed, s.a.v.s., kad govori o sebi, kaže: „Neće niko od vas biti pravi vjernik sve dok mu ja ne budem draži od njega samog, njegovog djeteta, imetka i čitavog svijeta.“[2]
Hazreti Omer je bio prisutan i rekao je: „Ako želimo da vidimo koga najviše volimo, posmatrajmo sebe u toku dana i noći.“
Šta je to što najviše spominjemo? Ako su to imetak, žena, djeca, nogomet, pjevači i serije, eto tvojih ljubavi koje ćeš jednog dana ostaviti, a ako su to Allah, Resulullah i mu'mini, to je onda prava, vječna ljubav, koja se ne prekida.
Kako su ashabi voljeli Muhammeda, s.a.v.s.? Dovoljan je primjer sahabijke iz Medine kojoj su mušrici na Uhudu ubili oca, brata, muža i dvoje djece. Prvo što je upitala bilo je: „Šta je sa Muhammedom, s.a.v.s.?“ Rečeno joj je da je dobro. Nije joj to bilo dovoljno, pa je rekla: „Pokažite mi ga“, a kad ga je vidjela, rekla je: „Allahov Poslaniče, svaki musibet, belaj, poslije tvoga je beznačajan.“
A kad je Bilal Habešija trebao preseliti, njegova žena je uzviknula: „O žalosti!“ Bilal je na to rekao: „O radosti! Sutra se susrećem sa Muhammedom voljenim i njegovim društvom!“
A kaže se da je prevelika ljubav za Muhammedom prouzrokovala Bilalovo preseljenje.
Koji su to znaci ljubavi prema Muhammedu, s.a.v.s.?
– Slijeđenje Muhammeda, s.a.v.s., i njegovoga sunneta u potpunosti. A šta je njegov sunnet? On je rekao Enesu ibni Maliku: „Ako ikako možeš, kad omrkneš i osvaneš da u tvom srcu ne bude nikakve zlobe i prevare ni prema kome, to uradi.“ Zatim je rekao: „To je moj sunnet, pa ko oživi moj sunnet, on me je zavolio, a ko mene voli, bit će sa mnom u Džennetu.“[3]
– Voljeti Kur'an i raditi po Njemu, okititi se kur'anskim ljepotama. Biti živi Kur'an. Imati ga na srcu i djelu, a ne na jeziku i papiru.
– Biti blag i milostiv prema njegovom ummetu, time što ćeš im pomagati, rješavati im probleme, pomiriti zavađene, davati im prednost nad sobom.
– Volite one koje Muhammed voli – Njegovu porodicu. „Allahu, ja volim Hasana, Ti zavoli onog ko njega voli.“[4]
– Zadovoljstvo u neimaštini i izobilju. Jedan ashab je rekao Muhammedu, s.a.v.s.: „Božiji Poslaniče, volim te.“ Poslanik ga je upitao: „Šta kažeš?“ Ponovi to još jednom.“ „Tako mi Allaha, volim te, o Božiji poslaniče“, reče ashab. „Onda se pripremi za siromaštvo“, odgovori mu Poslanik.[5]
– Puno donošenje salavata na Njega, a posebno petkom, jer salavatima čistimo naše grijehe, otklanjaju nam se tegobe i rješavaju nam se svi problemi. Ovo je potvrdio i Muhammed, s.a.v.s., koji je rekao: „Donosite na mene salavat, jer je to čišćenje za vas.“[6] U drugom hadisu stoji: „Ko zaboravi donijeti salavat na mene, pogriješio je put Dženneta.“[7]
Povećajmo ljubav prema Resulullahu ako želimo da nam se popravi stanje. Jer, ovo što nam se događa je zbog uskraćivanja te ljubavi. Kako da ga ne volimo kad se za nas brine više nego naša rođena majka? U hadisu je rekao: „Ja sam prema vama na stepenu roditelja. Podučavam vas.“[8]
Potvrda riječi da nam je Poslanik kao otac su i riječi Ibni Abasa i Ubej ibn Ka'ba, po njihovom kiraetu: „A on je njihov otac“, nakon riječi u ajetu: Poslanik je preči vjernicima. (El-Azhab:6)
Zato smo mi muslimani kao braća, jer nam je isti otac i iste su nam majke, Poslanikove žene. Pa, kako smijemo dozvoliti da neko od naše braće bude u zavadi ili da neko potcjenjuje i maltretira našeg brata ili sestru? Ili da ga ostavimo da luta u zabludi?
Sjetimo se Allahovih riječi: Teško mu je (Muhammedu) što ćete na muke udariti. Jedva čeka da pravim putem pođete. (Et-Tevba:128)
Dakle, Muhammed, s.a.v.s., jedva čeka da se ujedinimo i da zajedno krenemo ka uspostavljanju harmonije i ljubavi među vjernicima. Oslobodimo se vlastitih tumačenja i razmišljanja, zabludjelih ideologija. Prestanimo s ljenčarenjem i isjedavanjem, uhvatimo se svi čvrsto za Allahovo uže. Jedino tako ćemo sačuvati svoj identitet i svoju originalnost.
Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne na tom putu. Amin!
(Alipašina džamija, 8. juni 2001)
Izvor: Sulejman Bugari, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 121-125.