Prvo muslimansko naselje u Sarajevu nastalo je oko današnje Careve džamije, koja predstavlja prvu džamiju u ovom gradu, ali, naravno, ne u njenom današnjem obliku. Tu je, dakle, osnovana prva sarajevska mahala. I džamija i mahala nastale su prije 1462. godine. Džamiju na ovom mjestu podigao je Isa-beg Ishaković-Hranušić i kasnije je poklonio sultanu Mehmedu II El-Fatihu, pa je otuda džamija dobila ime Careva džamija. Mahala ove džamije nazivana je do 1516. godine Hatibovom mahalom, a kasnije dobi ime Mahala stare džamije sultana Mehmeda ili, pak, samo Stara – Atik mahala. Među građanstvom, pak, džamija i mahala su poznate kao Careva džamija, odnosno Careva mahala.
Džamija što ju je podigao Isa-beg bila je, svakako, manje zdanje, a današnja građevina džamije datira iz XVI vijeka.
U Carevoj mahali se nalazila i rezidencija namjesnika Saraj, Dvor, ili Konak. Isa-beg je uz džamiju sagradio jedan hamam, a preko Miljacke, ispred džamije, most, dok na drugoj strani rijeke podiže veliki han zvani Kolobara-han. Nešto istočnije, u Brodcu, na Bendbaši Isa-beg osniva poznatu Zaviju (musafirhanu). Za izdržavanje svojih zadužbina osnivač Sarajeva ostavio je više dućana i posjeda.
Oko Careve džamije i kasnije su podizani brojni objekti. Tu je nastala biblioteka, podignut mekteb, dvije medrese, muvekithana, više česmi i drugo. Prema tome, Careva mahala je predstavljala i jedno kulturno žarište.
Veći zahvat na Carevoj džamiji izvršen je i 1847/48. godine, o čemu govori i sačuvani natpis nad ulazom u džamiju.
Izvor: Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998, str. 17-18.