Autor: Tatjana Marinac, dipl. physioth.
Osvješćivanjem disanja i vježbama pravilnog disanja kroz svakodnevnicu možemo spriječiti, umanjiti te otkloniti mnoge zdravstvene tegobe i probleme.
Disanje spada u najvažnije funkcije našega tijela, a o njemu tako malo vodimo brigu! Poznata nam je činjenica da bez zraka čovjek može živjeti svega nekoliko minuta. O disanju uopće ne razmišljamo jer je disanje spontani, nesvjesni, ritmički mehanički proces. Zapitamo li se ikada što činimo za svoje zdravlje i hranimo li mozak i sva tkiva s dovoljno kisika, a što je moguće jedino putem disanja? Dovoljno kisika u tijelu stvara prirodni imunitet organizma, dok manjak kisika smanjuje prirodni imunitet, zbog čega dolazi do raznih bolesti i skraćenja životnoga vijeka. Zato je dišna fizioterapija od vitalnog značenja za zdravo življenje.
Za brže izlječenje
U najteže bolesti pluća spada upala pluća, zbog koje mogu nastati razne komplikacije. To nam govori o tome koliko je dišna fizioterapija važna za sprječavanje nastanka upale pluća i njenih komplikacija, bez obzira na to da li se radi o primarnoj upali pluća kod zdravih osoba u svakodnevnim životnim aktivnostima ili o sekundarnoj upali pluća, koja nastaje kao komplikacija drugih bolesti, npr. akutnih infekcija dišnih putova, ili kod oslabljenog imuniteta zbog kroničnih bolesti, npr. zloćudnih bolesti.
Kod nepokretnih ili polupokretnih bolesnika utjecaj dišne fizioterapije visoko je značajan jer sprječava nastanak hipostatske upale pluća, koja nastaje zbog neaktivnosti tijela, odnosno kada je osoba ovisna o tuđoj pomoći u aktivnostima dnevnoga života, bez obzira na stanje svijesti bolesnika. U tom slučaju važna je rana rehabilitacija – mobilizacija i vertikalizacija bolesnika.
Svakako je važna informacija da osobe oboljele od vanbolnički ili bolnički stečene upale pluća mogu završiti u jedinicama intenzivnog liječenja, na neinvazivnoj ventilacijskoj potpori (koja je postala neizostavni dio i standard u liječenju bolesti dišnoga sustava, gdje fizioterapuet zauzima značajnu ulogu) ili na mehaničkoj ventilaciji uz pomoć respiratora.
Važno je znati da se dišna fizioterapija ne smije provoditi za vrijeme upale pluća! S vježbama disanja i ostalim fizioterapeutskim postupcima smije se započeti kada je bolesnik u fazi rekonvalescencije, odnosno u fazi oporavljanja. Dubokim disanjem pojačavamo protok limfe, što ubrzava izbacivanje štetnih tvari iz organizma i time jača imunitet.
Program vježbanja ovisi o više faktora – o postojećem zdravstvenom stanju, stadiju oporavljanja od upale pluća, postojanju komplikacija prouzročenih bolešću, navici vježbanja prije bolesti, o liječenju, razini aktivnosti trenutnog posla i osobnim željama bolesnika.
Snaženje dišnih mišića
Pluća su paran organ za disanje, smješten u prsnom košu. Štite ih rebra, kralježnica i prsna kost. Pluća nemaju mišiće. Zrak ulazi pomoću dišnih mišića, koji se vežu za koštane strukture grudnoga koša.
Glavni mišići čija je uloga udah jesu dijafragma (ošit) i vanjski međurebreni mišići. Iz tog je razloga neophodna dišna fizioterapija, kako bi mišići bili dovoljno jaki da pomognu plućima u pravilnom izvršavanju njihove funkcije.
Upale pluća često nastaju upravo zbog smanjene aktivnosti dišnih mišića.
Od ostalih intervencija fizioterapeuta u svrhu prevencije i liječenja upale pluća, uz medicinske vježbe disanja, provode se vježbe relaksacije, medicinska gimnastika, drenažni položaji, kako bi se spriječilo nakupljanje i olakšalo odstranjivanje sekreta iz dišnih putova, mobilizacija prsnoga koša šakama ili raznim pomagalima (mehanički vibratori, zračni prsluci), uporaba pomagala za disanje (Acapella, incentivna spirometrija, tzv. “Coach“ spirometar), mobilizacija tijela u krevetu, vježbe posjedanja u/na krevetu i vježbe hodanja.
Acapella je uređaj koji kombinira pozitivnu izdisajnu tehniku disanja i vibraciju dišnih putova u svrhu mobilizacije sekreta. Prednosti su mu da se može koristiti u svim položajima bolesnika, neovisno o sili gravitacije, uz lako individualno podešavanje otpora pri vježbanju te mogućnost udisanja i izdisanja bez uklanjanja uređaja iz usta.
Incentivna spirometrija je tehnika dizajnirana da oponaša prirodno udisanje. Postiže se pomoću uređaja koji omogućuju bolesnicima vizualnu informaciju pri udisaju, koji bi trebao biti minimalno tri sekunde. Namijenjen je poticanju dubokoga disanja. Cilj je incentivne spirometrije poboljšati rad udisajnih mišića.
Programi dišne fizioterapije u preventivnoj ulozi i u ulozi liječenja upale pluća utječu na poboljšanje kvalitete života, smanjenje simptoma, sprječavanje pogoršanja bolesti te na osposobljavanje bolesnika za normalno funkcioniranje u životu do maksimalne mogućnosti.
Korisni savjeti za pravilno disanje
○ Pravilno disanje izvodi se tako da se udiše na nos, a izdiše na usta. Ako nosni kanali nisu prohodni, posavjetujte se s liječnikom.
○ Disanje koje potiče zdravlje i poboljšava kvalitetu života sporo je i duboko – osvijestite vlastito disanje!
○ Potrebno je zauzeti najudobniji relaksirajući položaj tijela.
○ Osnovno je pravilo naučiti upotrebljavati glavne mišiće za udah, tzv. trbušni tip disanja (dijafragmalno disanje) i prsni tip disanja (kostalno disanje).
○ Ispravan način vježbanja disanja znači koristiti puni kapacitet pluća (udisati iz trbuha). Izdisati treba polako i koncentrirano, izgovarajući kroz skupljene usnice slovo „Š“, „S“ ili „F“. Taj zvučni fenomen ima više značenja: koncentrira bolesnikovu pažnju na trajanje izdisaja (koje treba biti duže od udisaja), osoba koja vježba s pacijentom kontrolira slušanjem da li se vježba izvodi ispravno i, najbitnije, time se stvara otpor za vrijeme izdaha, dolazi do protupritiska u dišnim putovima i oni ostaju otvoreni, čime se postiže bolja opskrba tijela kisikom.
○ Pri udahu trbuh se mora polako izbočiti prema van, a pri izdahu se vraća prema kralježnici. Isto pravilo vrijedi i za prsni tip disanja, gdje se pri udahu prsa trebaju odizati prema van, dok se pri izdahu vraćaju u prvobitnu poziciju.
○ Bitno je znati da nije dovoljno napuniti pluća kisikom, već i postići da kisik iz pluća dođe do svake stanice tijela.
○ Vježbe disanja mogu se izvoditi u ležećem položaju, polusjedećem položaju, sjedećem položaju, stojećem položaju, u zatvorenom prostoru, pored otvorenoga prozora, u otvorenom prostoru, pored mora, u planinama.
○ Učestalost i trajanje vježbi disanja – pristup vježbi je individualan. Vježba se tri puta dnevno po 10–15 minuta, postepeno povećavajući trajanje vježbi i do 20 minuta. Kada se vježbe savladaju, trajanje vježbi može se smanjiti i na pet minuta dva puta dnevno.
○ Poželjno je vježbati doživotno!
Mala škola medicinskih vježbi disanja
1. Vježbe u ležećem ili sjedećem položaju
Legnite na leđa ispruženih ruku i nogu ili sjednite tako da vam leđa budu u ravnom, uspravnom položaju. Važno je da površina na kojoj ležite ili sjedite bude čvrsta i stabilna. Dlanove položite na trbuh (pupak). Kako biste postigli pravilno disanje, polako udišite na nos, a pri tome neka vam se trbuh podiže (trbuhom nježno gurajte dlanove prema gore). Još polakše izdišite kroz usta, izgovarajući kroz zube slovo „S“ i gurajući trbuh dlanovima prema unutra.
Sada dlanove postavite na donji dio prsnoga koša, u području donjih rebara. Polako i duboko udišite na nos dok se područje pod vašim rukama puni zrakom. Izdahnite na usta, izgovarajući kroz zube slovo „S“, a dlanovima lagano pritišćite donji dio rebara tako da sav zrak što polakše i duže izdišete.
Povezivanje trbušnog i prsnog načina disanja:
Dlan jedne ruke smjestite na sredinu trbuha, a dlan druge ruke položite na donji dio prsne kosti. Udahom na nos ispunite zrakom trbuh, zatim prsni koš te izdahom kroz usta istim redoslijedom izdišite zrak van.
2. Vježbe u stojećem položaju
Zauzmite raskoračan stav tako da su vam stopala u širini ramena. Ruke se nalaze uz tijelo. Udahom na nos lagano širite ruke bočno prema gore dok ne budu u položaju paralelno s glavom. Izdahom na usta vratite ruke u početni položaj.
Ponovite prethodnu vježbu, ali tako da ruke odižete ravno ispred sebe.
Najvažnije je kod udaha obratiti pažnju na odizanje trbuha / prsnog koša, ovisno o tipu disanja koji vježbate, te da izdišete dovoljno polako i koncentrirano da se sav zrak izbaci iz pluća (izdah uvijek mora biti duži od udaha).
Vježbe disanja izvode se ujutro, neposredno nakon ustajanja (na prazan želudac) te u popodnevnom terminu (najmanje dva puta dnevno)! U početku krenite s pet ponavljanja za svaki tip vježbe, svakodnevno povećavajući broj za jedan dok ne dosegnete broj od 10 ponavljanja dnevno.
Redovitim i pravilnim izvođenjem vježbi disanja pospješujete i učinak vaše eventualne terapije lijekom koji inhalirate!
Korisno je upamtiti
Dišna fizioterapija usmjerena je na edukaciju, motivaciju, prevenciju, smanjenje komplikacija i liječenje upale pluća. Potreban je stručni nadzor fizioterapeuta koji ima znanje, vještine i kompetencije, bilo da se dišna fizioterapija provodi u kućnim ili bolničkim uvjetima. Primjena u praksi kvalitetne, ciljane i pravovremene dišne fizioterapije od značajne je važnosti jer određuje tijek i brzinu što bezbolnijeg oporavka bolesnika, posebno kod imunitetno oslabljenih osoba.
Poučavanje pacijenata o pravilnom disanju i o svakodnevnoj umjerenoj fizičkoj aktivnosti, kao i o uređenju njihovih radnih okruženja, čime se preventivno djeluje na sprječavanje dišnih bolesti, smatra se bitnom ulogom fizioterapeutskog posla.
Učenjem medicinskih vježbi disanja omogućuje se što raniji aktivni doprinos osobe za vlastito zdravstveno stanje, što u konačnosti dovodi do poboljšanja kvalitete življenja. Ciljani programi dišne fizioterapije važni su u svim dobnim i populacijskim skupinama.
Izaberite zdrav stil života! Koračajte kroz život punim plućima!
Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, godina LVII, broj 666-667, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, Rijeka, srpanj-kolovoz 2015, str. 19-21.