Autor: hfz. K. M.
Jedan od najboljih i najuspješnijih odgojnih metoda je pružanje kvalitetnog uzora djeci vlastitim ponašanjem. Često djela govore više od samih riječi. Tako primjerice radi, brojni roditeljski savjeti upućeni djeci kako bi se uzdržala od ogovaranja neće biti ni od kakve koristi ukoliko djeca često budu slušala svoje roditelje kako se upuštaju u takve aktivnosti. Kada dijete u svom domu svjedoči licemjerju, laganju, sebičnosti i sličnim osobinama, vrlo je vjerovatno da će to i samo prakticirati, u kući i van nje. Štaviše, ono takve aktivnosti neće biti u stanju sagledati u pravom svjetlu.
Dobar roditeljski primjer funkcionira čak i bez riječi. Ukoliko dijete odrasta u kući gdje se vodi računa o redovnom obavljanju namaza, u kojoj nema licemjernih odnosa i ogovaranja, gdje ljubav i zadovoljstvo preovladava, ono će rasti usvajajući takav stil života. Iako se roditeljima ponekad čini da je prezahtjevno biti uzor, trebali bi znati da je to temelj kvalitetnog odgoja. Nijedan drugi odgojni metod nije tako efikasan.
Drugi značajan metod u vjerskoj edukaciji djece je pričanje/čitanje priča. Priče su veoma privlačan i efektivan način podučavanja. Dokaz tome su i riječi časnog Kur'ana:
U kazivanju (pripovjestima) o njima je pouka za one koji su razumom obdareni.(Kur'an, XII:111)
Djeca, osobito ona malena, uživaju u slušanju priča. Uživljavajući se u tok priče, nesvjesno usvajaju određene lekcije. Mnogi roditelji imaju običaj svakodnevno čitati svojoj djeci, posebno u uzrastu kad to sami još ne znaju činiti. Bilo bi dobro da se povremeno čitaju i priče sa islamskom tematikom. Izbor takvih priča je danas dostupan u knjigama i slikovnicama koje obiluju lijepim raznobojnim ilustracijama.
Kad djeca počnu čitati sama, roditelji im trebaju povremeno preporučiti čitanje kvalitetnih islamskih knjiga i knjiga o moralu. Kada su prepušteni samoodlučivanju, djeca dolaze u priliku da čitaju mnogo nepoželjne literature. Ukoliko takvu literaturu nije moguće izbjeći u cijelosti, trebalo bi je bar svesti na najmanju moguću mjeru.
S obzirom na dječiju znatiželju, ne treba podcijeniti ni metod učenja putem pitanja i odgovora. Premda roditelji nisu u stanju na sva pitanja dati adekvatne odgovore i katkad moraju priznati da i sami moraju potražiti pojedine odgovore, nikako ne trebaju ignorisati takva pitanja i odbacivati ih kao nešto beznačajno. Što dijete više pita, zacijelo će više i naučiti. Pokazivanjem zanimanja za djetetova pitanja i nedoumice, omogućava se razvitak mentalnih i intelektualnih sposobnosti djeteta. Podstičimo našu djecu da kroz pitanja što više saznaju, čak i ako se svi odgovori ne mogu odmah dati.
U procesu odgajanja djece trebalo bi se povesti računa o sljedećem:
– Izbjegavati grubost, srditi se na dijete i prisiljavati ga na nešto što izaziva njegov gnjev. Lijepo objašnjenje i razgovor sa djetetom je uvijek bolji pristup.
– Čuvati se pretjerivanja pa makar ono bilo sa dobrom namjerom. Kako lijek donosi korist ukoliko se upotrebljava u ograničenoj mjeri, tako i u vjerskoj obuci treba paziti na mjeru, da se umjesto koristi ne bi djetetu načinila šteta. Tako se npr. dijete ne smije prisiljavati na previše dobrovoljnih namaza i dova ako samo nije raspoloženo za te sadržaje.
– Svaki roditelj se želi ponositi svojim djetetom u javnosti. Međutim, to nikad ne smije biti osnovni motiv i cilj odgoja i usmjeravanja djeteta.
– U vjerskom odgoju djeteta roditelji ne smiju predstaviti prakticiranje vjere teretom. Nažalost, mnogi roditelji i sami vjeruju da je islam suviše težak. Premda i sami prakticiraju hidžab, post i druga slična pravila, prenose osjećaj da im sve to predstavlja veliki teret. Ovo zacijelo može uveliko obeshrabriti dijete.
Na kraju, navedimo nekoliko mudrih predaja:
„Odgojeno dijete je mirisni cvijet od džennetskog cvijeća.“(Muhammed, s.a.v.a.)
„Ni jedan roditelj nije dao bolji poklon svom djetetu od dobrog odgoja.“ (Imam Ali, mir s njim)
„Pravo djeteta je da zna da je ono od vas i da je sa svojim vrlinama i mahanama potpuno povezan sa vama na ovom svijetu. Vi ste odgovorni da ga uputite na dobre manire, usmjeravajući ga Gospodaru, pomažući mu da slijedi Njegove naredbe koje se tiču vas ili njega i bit ćete nagrađeni ili kažnjeni (prema načinu na koji se zalažete u ovoj odgovornosti). (Imam Zejnu-l-Abidin u Risaletu-l-hukuk)
Izvor: Tahera Kassamali, Raising Children, Al-Islam.org