hfz. Aida Kadrija
Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. (Kur'an, III:164)
U svijetu u kojem živimo svakodnevno se susrećemo sa nizom prepreka, teškoća, neugodnih situacija, a povremeno nas sustižu i teški problemi čije breme nerijetko nismo u stanju sami nositi. U takvim situacijama osjećamo potrebu da se na nekog oslonimo, makar na trenutak da predahnemo, lijepu i ohrabrujuću riječ čujemo. Često nam to bude dovoljno da iznađemo snage da nastavimo dalje i pronađemo rješenje za ono što nas tišti.
Vjernik se u svakoj tegobi prvo oslanja na Milostivog, tražeći u Njemu utočište i smiraj. U Njegovoj knjizi i riječima Njegovog Poslanika, s.a.v.s., traži izlaz i rješenje. Vjernik se oslanja i na vjernika.Uzdajući se u snagu njegove vjere, traži razgalu za svoje tegobe.
Vjernik treba na druge ljude gledati očima srca, osluškivati njihove uzdahe i iznalaziti načine da im vrati izgubljene osmijehe na njihova lica. Vjernik treba njegovati milost i biti milostiv u svakoj situaciji. To od njega zahtijeva vjera, a najbolji uzor u tome ima u onome koji je poslan kao milost svim svjetovima – Muhammedu, s.a.v.s.
Milost svjetovima
A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (Kur'an, XXI:107)
Imam El-Ševkani, komentirajući ovaj ajet, kaže: „Muhammede, nismo te poslali sa Šeriatom, niti sa propisima, ni zbog čega drugog do zbog Naše milosti (rahmeta) prema svim stvorenjima i ljudima. Ono zbog čega smo te ljudima poslali je samo Naša neizmjerna milost prema njima! Ono sa čime smo te poslali, u tome je sreća kako ovoga tako i budućeg svijeta!“
Znajući ovo, zar ćemo zanemariti blagodat Božiju?
Život i djelo poslanika Muhammeda, s.a.v.s., neprikosnoveni su uzor za svakog vjernika. On je bio Božija milost i cijeli njegov život je protekao u znaku toga. On je bio i ostao Božija milost svim svjetovima, ne samo ljudima i ne samo muslimanima. Živio je u skladu sa ovim svojstvom i druge poticao na njega. Ukazujući na nužnost postojanja milosti u životima svojih sljedbenika, često je naglašavao:
„Ko nema milosti prema ljudima, Allah neće imati milosti prema njemu.“ (Tirmizi)
Jednom prilikom je rekao svojim ashabima:
„Tako mi Allaha, u Džennet će ući samo onaj ko je samilostan bio.“
Ashabi ga upitaše:
„Zar svi nismo samilosni, Allahov Poslaniče?“
Oni im odgovori:
„Nije samilost ukazivati milost samo prema djetetu ili bližnjem, nego prema svemu što dušu ima.“(Et-Taberani)
Uzvišeni kaže:
On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi, i drugima koji im se još nisu priključili – On je Silni i Mudri. To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće – a u Allaha je milost velika. (Kur'an, LXII:2–4)
Kur'an jeBožija riječupućenasvakom čovjeku, neovisno o porijeklu, rasi ili kulturnom okruženju. Kur'an se obraća čovjekovom razumu, potiče ga na razmišljanje i pravično djelovanje. Stoga je Kur'an jedna velika blagodat darovana čovjeku. A kako iskazati zahvalnost na blagodati? Odgovor je ispoljavanjem milosti prema drugima i ispravnim djelovanjem.
Pa, zašto on (čovjek) na blagodatima zahvalan bio nije? – A šta ti misliš kako se može na blagodatima zahvalan biti? – Roba ropstva osloboditi, ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda, ili ubogoga nevoljnika, a uz to biti od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju.Oni će biti – sretnici! (Kur'an, XC:11–18)
Čovječanstvu, uznemirenom i izgubljenom u bespućima materijalizma i osorosti srca, danas je prijeko potrebno upravo buđenje osjećajaove milosti i njene svježine. Najbrži i najsigurniji put k tome je vraćanje istinskom izvoru vjere, Muhammedu, s.a.v.s.
Stoga, izučavajmo Kur'an, upoznajmo se sa životom Poslanika, s.a.v.s., i slijedimo njegove upute. To je put kojim trebamo ići i na koji trebamo svoju djecu upućivati, shodno hadisu u kojem se kaže:
„Odgajajte svoju djecu u znaku ova tri svojstva: da vole Poslanika, da vole njegovu porodicu i da uče Kur'an.“ (Dejlemi)
Ova tri svojstva su izvor neizmjernih blagodati, koja će čovjeku pomoći u izgradnji vlastite ličnosti i ispravnim životnim odabirima.
Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!“ – A Allah prašta i samilostan je. (Kur'an, III:31)
Stoga, slijedimo primjer onog koji je poslan kao milost svjetovima, onog koji je u svakoj prilici i prema svakom stvorenju milost ispoljavao, onog koji odgaja srca ispunjena ljubavlju i milosrđem prema drugima.
Milostivo srce – sretno srce
Rađanje svake zore približava nam odlazak sa ovog prolaznog svijeta. Vremena je malo da bi se trošilo na mržnju, zavist i neprijateljstvo. Stoga to mudri ljudi ne čine. Oni ne dopuštaju da prostorima njihovih srca zavladaju negativna svojstva koja će im odnijeti slatkoću života. Oni su svoja srca nastanili milošću, a milost je lijek koji iscjeljuje i svjetlo koje puteve dobra pokazuje. Milostivo srce zna razumjeti, praštati, pomoći, voljeti, druga srca osvajati i u svemu tome smirajem i srećom se ispuniti.
O vlasniče te divne, krhke posude života, čime ćeš je ti napuniti?
Izvor: magazin AŠK, br.21, Dobra knjiga, Sarajevo.
Literatura:
El-Basri, H. (1989), Čujem šum, prijatelja ne vidim, preveo s arapskog Mehmedalija Hadžić, Zagreb, IZ Zagreb
Kur'an časni, preveo na bosanski jezik Besim Korkut, http://majkaidijete.ba/religija/kuran
Memić, J. (1985), Izbor Poslanikovih hadisa, Sarajevo, Starješinstvo IZ BiH, Hrvatske i Slovenije