Nesumnjivo, razumni i brižni otac i majka najmjerodavniji su savjetnici za razmjenu mišljenja. Međutim, obraćaju li se mladi u ovakvim prilikama svojim roditeljima? Jesu li im spremni reći svoju tajnu i s njima se savjetovati o životnim problemima? Nažalost, u većini slučajeva odgovor na ova pitanja je odričan.
Tamo gdje otac i majka iskazuju poštovanje prema ličnosti svoje djece i drže ih kao iskrene, drage i cijenjene prijatelje, gdje se savjetuju sa svojim djetetom o porodičnim poslovima i krajnje iskreno od njega traže da im svojim idejama i promišljanjima pomogne, čini se da su mladi spremni savjetovati se s njima o problemima koji ih tište i koristiti se njihovim uputama i smjernicama. Međutim, veoma se rijetko događa da roditelji u svom odnosu prema djeci budu na takav način svjesni realnosti i svojih vlastitih obaveza.
Tamo gdje otac i majka budu gledali na adolescenta kao na dijete i ne budu poštivali njegovu društvenu vrijednost, gdje prilikom donošenja odluka o porodičnim pitanjima budu svoje dijete smatrali strancem i nesposobnim za savjetovanje i konsultacije, tj. u onoj porodici gdje otac i majka ne budu imali nikakvog obzira prema ličnosti svog djeteta koje se nalazi u adolescentnom dobu i koji s njim budu razgovarali na isti način kako su razgovarali tokom njegovog djetinjstva – autoritativno i zapovjednički – adolescent će na isti način oca i majku smatrati strancima i tuđincima u vlastitom životu: neće im govoriti o svojim tajnama, niti će tražiti njihovu pomoć u rješavanju svojih nedoumica.
Nažalost, uz svu gorčinu i žal koju ova istina sa sobom nosi, moramo priznati da su roditelji, u trenucima potrebe za savjetom i uputom, posljednje osobe kojima se njihova djeca obraćaju. Da su uspjeli svoja djela učiniti promišljenijim, a svoje ličnosti zanimljivijim, nikada ne bi došli u ovakvu nepriliku.[1]
Dostojanstvo i dokazivanje ličnosti su najomiljenije stvari u životu jednog adolescenta. Očevi, majke i odgajatelji koji su zainteresirani za sreću i uspjeh adolescenata, koji ih žele odgojiti na ispravan način i sačuvati ih od zastranjenja i propasti, moraju u svakom trenutku biti svjesni njihovog psihičkog stanja. Moraju se odnositi prema adolescentima na takav način da ni u kom slučaju ne povrijede njihovu ličnost i ne stvore okolnosti u kojima će biti povrijeđena njihova čast i gdje će biti poniženi.
Ukoliko roditelji odgojne sadržaje ili upute svojoj djeci iskažu na prijateljski način, u obliku savjeta ili savjetovanja i razmjene mišljenja, s lahkoćom će prodrijeti u dubine njihove duše i uspjet će u svom nastojanju da ih ispravno odgoje.
Nebeska vjera islam u svom odgoju mladih generacija daje punu pažnju ovom veoma važnom psihološkom detalju. U mnogim ajetima i predajama islam svoje sljedbenike poučava da se upućivanje mladih i provođenje odgojno-obrazovnih metoda mora temeljiti na osnovama poštovanja i uvažavanja ličnosti adolescenata.
Pouka i savjet
Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj…”[2]
Lukman je bio jedan od Božijih ljudi i predvodnika u vjeri i mudrosti. U Kur’anu se nalazi sura (poglavlje) koja je naslovljena po njegovom imenu. Lukman je radi savjetovanja i odgoja svoga mladog sina izrekao duboke i mudre riječi od kojih su neke prenesene u Božijoj knjizi.
Zanimljivo je da Allah, dž.š., pored toga što napominje osnovni tekst i sadržaj Lukmanovih riječi, također, izrazom ‘savjetujući ga’ posebno ukazuje na način njegova obraćanja. Da je ova sintagma izostavljena iz navedenih kur’anskih riječi, odnosno da je kur’anski ajet objavljen u sljedećem obliku Kada Lukman reče sinu svome:“O sinko moj…” jasno bi bilo da se mudri i učeni Lukman obratio određenim riječima svome sinu, ali ne bi nam bilo jasno na kakav način se obratio. Uzvišeni Bog, spominjući sintagmu ‘savjetujući ga’, pojasnio nam je način i oblik Lukmanova govora i jasno nam ukazao na to da Lukmanove riječi nisu bile grube, zapovjedne, srdite, pogrdne, ponižavajuće ili prožete laskanjem i ulagivanjem, nego da je Lukman blagim i toplim glasom uputio svome sinu savjet i da je svoju odgojnu pouku i sadržaj prenio uz puno uvažavanje ličnosti i ponosa svoga sina.
Kao da Bog poručuje očevima da uzmu pouku i uče od mudrog Lukmana metodu savjetovanja i odgoja djece i adolescenata, da blagim tonom savjetuju i govore, ne bi li njihovo ponašanje ostvarilo koristan utjecaj na mlade i bilo uzrok njihove sreće i blaženstva.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 300-302., preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić