Autor: mr. Narcisa Turković
Po završetku Prvog svjetskog rata ekonomija u Njemačkoj je zapala u izuzetno teško stanje. S ciljem rješavanja nastale situacije, godine 1919. osniva se jedna nova institucija na čelu sa arhitektom Walterom Gropiusom, koja je ne samo pomogla obnovi zemlje već i formiranju novog društvenog sloja. Ovaj pokret je nazvan Bauhaus.
Bauhaus je njemačka riječ sa značenjem: kuća za izgradnju, ili doslovno: izgradnja kuće. Institucija je prvobitno bila namijenjena za izgradnju „racionalnih“, socijalnih stanova za njemačku radnu klasu. Bauhaus arhitekti su se protivili klasičnim detaljima poput vijenaca, lukova, detalja sa sitnim izradama na fasadama… Insistirali su na korištenju načela klasične arhitekture u njenom čistom obliku, bez ukrasa bilo koje vrste. Fokus je bio usmjeren na funkcionalnost građevine. Bauhaus pokret je promovirao pravila zajedničkog planiranja i izgradnje zgrade, gdje su i projektovanje i izgradnja bile jednake vrijednosti, a sve je istodobno, na sebi svojstven način, bilo protkano umjetnošću.
U većini slučajeva Bauhaus zgrade su prepoznatljive po jednostavnim ravnim krovovima, glatkoj fasadi i kubičnom obliku. Boja im je bijela, siva, bež ili crna. Tlocrti su otvoreni, a namještaj je funkcionalan. U izgradnji je korišten čelik i beton, a u većini slučajeva zgrade su obogaćene staklenim fasadama. Kako u stambenoj, tako i u komercijalnoj arhitekturi, staklo je korišteno više nego u bilo kojem drugom arhitektonskom stilu.
Škola Bauhaus je utemljena u njemačkom gradu Weimaru 1919. godine. Nekoliko godina poslije preseljena je u grad Dessau (1925) te potom u Berlin (1932). Dolaskom nacista na vlast škola prestaje sa radom, a Walter Gropius, Marcel Breuer, Ludwig Mies van der Rohe te drugi lideri Bauhausa migriraju u Sjedinjene Američke Države.
Studenti Bauhausa su učili teoriju, ali i usvajali praktične vještine kroz specijalizirane radionice, koje su uključivale obradu metala, izradu namještaja, tkanine, keramike i zidnih slika. Gropiusov početni cilj bio je ujediniti umjetnost kroz zanat. Međutim, ovaj pristup se pokazao finansijski vrlo nepraktičan. To nije obeshrabrilo Gropiusa koji iznova postavlja svoje uporne ciljeve Bauhausa 1923. naglašavajući važnost dizajniranja, ali sada za masovnu proizvodnju, zbog ekonomskih razloga. Već tada je škola djelovala pod sloganom: „Umjetnost kroz industriju”.
Arhitekt Gropius, osnivač Bauhausa, odstupio je sa mjesta direktora Bauhaus škole 1928, a naslijedio ga je arhitekt Hannes Meyer (1889-1954). Meyer je insistirao na egzaktnosti kalkulacija i prezentacija te prefabriciranim građevinskim elementima za smanjenje troškova gradnje. Osim toga, on je naglasio socijalnu funkciju arhitekture i dizajna. Njegova specijalnost su bile reklame i fotografije te se trudio da ta dva polja steknu ugled pod njegovim vođstvom.
Pod pritiskom općinskih vlasti, Meyer daje ostavku 1930. godine. Na mjestu direktora Bauhausa nasljeđuje ga arhitekta Ludwig Mies van der Rohe. On se usredočava na nastavni plan i program za studente, sa povećanim naglaskom na arhitekturu. Lily Reich (1885-1947), koja je sarađivala sa Miesom na njegovim privatnim projektima, preuzima kontrolu nad novim odjelom za dizajn interijera, a potom i ostalim odjelima uključujući odjele za tkanje, fotografiju, likovne umjetnosti i zgrade. Nestabilna politička slika u Njemačkoj, u kombinaciji sa teškim finansijskim stanjem Bauhausa, rezultirala je njegovim preseljenjem u Berlin 1932. godine. Pod novim okolnostima škola nastavlja svoje poslovanje, ali u smanjenom obimu. Na kraju, sveukupna situacija dovodi do kolapsa Bauhausa 1933. godine.
Tokom burnih i opasnih godina Drugog svjetskog rata, mnoge ključne ličnosti Bauhausa emigrirale su u Sjedinjene Američke Države. Tamo su svojim radom, predavanjima i filozofijom utjecale na generacije mladih arhitekata i dizajnera. Marcel Breuer i Joseph Albers su predavali na Yaleu, Walter Gropius je otišao na Harvard, a Moholy-Nagy je uspostavio Novi Bauhaus u Chicagu 1937. godine.
Bauhaus je najutjecajnija moderna škola umjetnosti 20. stoljeća. Njen glavni pristup je bio sadržan u razumijevanju odnosa umjetnosti prema društvu i tehnologiji, što joj je omogućilo da ostvari veliki utjecaj kako u Evropi tako i u SAD-u. Škola je također poznata po svom fakultetu, koji je u vrijeme nastanka uključivao niz umjetnika, među kojima su: Wassily Kandinsky, Josef Albers, Laszlo Moholy-Nagy, Paul Klee i Johannes Itten; arhitekte: Walter Gropius i Ludwig Mies van der Rohe, te dizajner Marcel Breuer. Bauhaus škola je ponovo otvorena i u Njemačkoj, i to u oba grada iz kojih je i ponikla – Weimaru i Dessau. Ove škole i danas postoje i djeluju.
Louis Sullivan, znameniti američki arhitekta, vodeći se principom Bauhaus škole, svojevremeno je izjavio da “forma slijedi funkciju “, te tako opisao ono što će kasnije postati trend u modernoj arhitekturi. Naime, Louis Sullivan pa potom i drugi arhitekti okreću se funkcionalnoj efikasnosti stavljajući je u žižu svoga djelovanja. Funkcionalistička arhitekura nalaže da se koriste one vrste materijala koje su dostupne u geografskom području izgradnje objekta te materijalima daje presudan značaj u pogledu izrade dizajna.
Glavni koncept Bauhausa je “Less is more” – što doslovno znači – “Malo je više”. Dizajn karakteriše upotreba osnovnih geometrijskih elemenata, sa što manje detalja i ukrasa. Prema shvaćanju Bauhausa, predmetima ne treba nadodavanje ukrasa koji bi skrivali ili popravljali ružne i bezoblične dijelove, nego je nužno te dijelove oblikovati na način koji će ih učiniti lijepima samim po sebi. Bitna je i jednostavnost i ljepota, ali prije svega funkcionalnost. Pored upotrebe osnovnih oblika, dizajn je specifičan i po odabiru osnovnih boja, bez mješavina. Sve navedeno čini Bauhaus jedinstvenim i prepoznatljivim.
Bauhaus nije samo dizajn građevina, nego stil života. Ovaj pokret, svojim zamislima i djelovanjem, prodro je i ostvario zapažen utjecaj na različitim poljima, kao što su: arhitektura, dizajn namještaja, predmeta, umjetnina, vrtova, pa čak i dugmadi odjevnih predmeta. U korist popularnosti Bauhaus pokreta govori i činjenica da su modni dizajneri, među njima i Yves Saint-Laurent, dizajnirali odjeću po njegovom principu. Po istom principu dizajnirano je i različito posuđe: čajnici, pribor za ručavanje i set za kafu. Dizajnerica Marianne Brandt je 1924. godine dizajnirala i danas slavni čajnik, kao dio seta posuđa koji strogo slijedi formalna načela škole Bauhaus. Krug, kugla i kvadrat su bili osnovni oblici korišteni pri njegovoj izradi.
Bauhaus, sa svojim načelima, uspostavio je jedan nov životni stil i otvorio vrata umjetnosti koja je ubrzo našla svoje mjesto na raznim poljima širom svijeta. Bauhaus pokret, premda začet početkom dvadestog stoljeća, još uvijek plijeni pažnju arhitekata, dizajnera, umjetnika… Zasluga za to svakako pripada njegovom konceptu funkcionalnosti, jednostavnosti i ekonomičnosti. “Less is more!”