Autor: hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić
Uvod
Draga moja braćo, slušači i poštovaoci Mevlana Dželaluddina!
Evo, došao je dan, da nastavimo kazivanje Mesnevije.
Pred nama je Mevlud, pa neka to bude praznik ponovnog otvaranja ovog kitaba – trećeg đilta.
Dužnost nam je, na prvom mjestu, da zahvalimo Allahu, dž.š., na Njegovim nimetima, na dini-imanu, na zdravlju, na snazi i sposobnosti da radimo i učimo, a posebno da Mu budemo zahvalni, što nam je omogućio da se ovako sastajemo i ove nasihate slušamo.
A onda da zahvalimo i našem mesnevi-hanu, hadži Fejzullah-efendiji, koji nam već dugi niz godina kazuje Mesneviju, i koji na svojim plećima nosi teret ove katedre.
Da ga Allah, dž.š. još dugo poživi i da slušamo njegove riječi i nasihate!
Zasad mu je potreban jedan odmor i predah, pa nek se malo odmori. Ali nek nas ne ostavlja, neka nam i dalje dolazi na dersove! Jer njegovo prisustvo, za nas, mnogo znači!
Preuzimajući, privremeno, ovaj amanet i ovaj Kitab iz njegovih ruku, mi samo produžavamo onu tradiciju kazivanja Mesnevije, koja živi u našem lijepom šeher Sarajevu, još od osnutka i podizanja mevlevijske tekije na Bendbaši.
Hvala svima, koji su na tom polju hizmeta učinili, u toku nekoliko stotina godina.
A posebno hvala mesnevi-hanima (specijalno Hadži Mujagi Merhemiću), koji su, kazujući nam nasihate iz Mesnevije, nas, gafile, budili iz gafleta i učvršćivali iman u našim srcima.
Mesnevija je jedno začudno djelo! Ona je u stanju da čovjeka preporodi i da ga sa krivog puta vrati na pravi put. U to se mogu uvjeriti svi, koji slušaju ove nasihate.
Zasluga je hadži Fejzullah-efendijina, što imamo već štampana dva prva sveska Mesnevije, pa se sada svak može upoznati sa tim mudrostima i savjetima. To nije učinio kod nas nijedan mesnevi-han prije njega! I na taj način mi smo sada još bliže Mevlani i Konji. Duhovno smo čvršće povezani. Ponosni smo na ovaj uspjeh, koji je hadži Fejzullah-efendija ostvario i postigao!
A sad, da pređemo na stvar i da – uz Allahovu pomoć – nastavimo započeto djelo.
U posljednjem dersu, koji nam je, naš uvaženi mesnevi-han, h. Fejzullah-ef., održao 1. aprila ove godine (a to je bilo prije Ramazana na treću mubarek večer, Lejlei-Berat), bilo je govora o šejhu Dekukiji: napuštaju ga jedileri i on ostaje sam. Ovdje Hazreti Mevlana prekida hikaju o šejh Dekukiji.
Da citiramo samo posljednji bejt iz te hikaje, bejt 2305/III, u kojem je iskazana jedna velika mudrost, a taj bejt glasi:
Što znači:
Ko je čista srca,
dova mu je kabul!
Ovo je posljednji bejt, koji je h. Fejzullah-ef. izrekao u posljednjem, 203. dersu, održanom 1. aprila 1988. g. /Lejlei-Berat 1408./
Zapamtite dobro ovaj bejt: u njemu je istaknut uslov za primanje dove – čisto srce. Ne smijemo to zaboraviti kad dovu činimo!
A sad, da nastavimo tradiciju i započeto djelo.
Pred nama je novo poglavlje i novi naslov:
Da se podsjetimo:
Ovu hikaju, započeo je Hazreti Mevlana još u 54. poglavlju III sveska. A ovo poglavlje, koje je sada pred nama, po redu je 104. Dakle, skoro 50 drugih tema i naslova, prošlo je dok se Mevlana nije vratio na ovu hikaju, a bejtova, u tih pedeset poglavlja, ima oko 850, tačnije: 1450-2305=855 bejtova.
Podsjetimo se i na to da ovaj treći svezak Mesnevije ima 4810 bejtova. Prema tome, mi se sada primičemo polovini trećeg sveska. Na redu nam je bejt pod brojem: 2306. Dakle, još tačno sto bejtova do polovine!
Rezime prvog poglavlja, kojim je Hazreti Mevlana započeo ovu hikaju:
Jedan siromah moli Allaha, dž.š., da mu dadne nafaku bez truda i rada. I uporan je u svojoj dovi, nikako ne prestaje, dan-noć dovu čini. Prolaznici se smiju i izigravaju se s njim. A ozbiljni i pametni ljudi opominju ga, da to tako ne može biti, jer se nafaka i halal-lokma, stiče trudom i poštenim radom. Ali, on nikog ne sluša, nego stalno dovu čini. I na koncu, dova mu bude uslišana!
Jednog dana desilo se čudo: jedan vo zaletio se, provali mu vrata i uleti u kuću! A siromah, ne gubeći ni časa, uzme nož, pa vola prikolje!
Čvrsto je vjerovao, da mu je na taj način dova bila kabul i došla nafaka!
Već u naslovu hikaje spominje se da se je ovaj događaj desio u doba Davud-pejgambera. Kad je živio Davud-alejhisselam, u povijesti je to zabilježeno. Davud-alejhisselam je živio hiljadu godina prije Isa-alejhisselama. A vladao je 40 godina: od 1010. do 970. godine prije naše ere, tj. prije rođenja Isa-alejhisselama.
Novi naslov
Sad Hazreti Mevlana, nastavlja ovu hikaju, pa nam obrazlaže, kako je dova ovog siromaha bila primljena i uslišana.
Naslov ovog slijedećeg poglavlja, kako rekosmo, je:
Prevod naslova:
Opet se vraća Hazreti Mevlana na hikaju o onom fakiru – siromahu, koji je, u vrijeme Davud-pejgambera, tražio od Allaha, dž.š. da mu dadne nafaku – hranu (halal-lokmu), bez muke i truda, i kako je njegova dova uslišana! To hoće da nam objasni Hazreti Mevlana.
Ovako započinje Hazreti Mevlana ovo naše današnje poglavlje koje ima samo devet bejtova:
Bejt: 2306/III
Kaže Hazreti Mevlana:
Dođe mi u sjećanje (pade mi na pamet) ona priča,
kako je onaj derviš (onaj fakir),
dan-noć, plakao, pomagao i jadikovao,
(moleći) da mu Allah dadne nafaku bez truda i rada.
Bejt: 2307/III
On je od Allaha, dž.š., tražio i molio,
da mu dadne halal nafaku,
bez truda i rada, bez prenošenja
(i teglenja te hrane, s mjesta na mjesto).
Bejt: 2308/III
Prije ovoga, mi smo ponešto rekli
o njegovom halu-ahvalu, /o njegovim doživljajima/,
ali to je bilo isprekidano, iz nekoliko razloga,
/zbog nekih smetnji/.
Bejt: 2309/III
Opet da progovorimo o njemu i
njegovom halu, o njegovim doživljajima,
jer je Đenabi-Hakk (Allah, dž.š.)
njegovu dovu primio i uslišao,
i na njega prolio oblak svoje dobrote,
milosti i mudrosti.
Bejt: 2310/III
Vlasnik vola, vidjevši ovog fakira, reče mu:
„Ti si zaklao moga vola, i meni nepravdu učinio!“
Bejt: 2311/III
Ej ti glupane, (ahmače jedan)!
Zašto si zaklao moga vola?
Kaži mi, pravdu hoću!
Bejt: 2312/III
Reče mu ovaj siromah, koji je zaklao vola:
„Ja sam stalno molio Allaha, dž.š.,
(da mi dadne halal-nafaku, bez truda i rada),
i tu sam svoju dovu ukrasio i okitio lijepim,
biranim riječima!“
Bejt: 2313/III
Ta moja stalna dova, bila je uslišana!
Onaj vo, bio je meni nasib (određen), i zaklao sam ga!
Eto, to ti je odgovor!
Bejt: 2314/III
A ovaj, (vlasnik vola), čuvši odgovor ovog fakira,
razljuti se, dohvati ga za jaku i udari mu,
bez milosti, nekoliko šamara.
Ovako završava ovo kratko poglavlje.
Drugi dio prvog dersa
/19 bejtova/
Slijedi poglavlje, koje ima oko 66 bejtova. Mi ćemo ga samo započeti, da nam noćašnji ders ne bi bio suviše kratak.
Naslov toga novog poglavlja je:
Oba ova parničara dolaze pred Davud-pejgambera
/da im on presudi i riješi njihov spor/.
Bejt: 2315/III
Onaj vlasnik vola, dohvati ovog siromaška,
dovuče ga i dotjera do Davud-pejgambera, govoreći:
„Vamo hodi, baksuze jedan, ti, ahmačino jedna!“
Bejt: 2316/III
„Ostavi te svoje glupe dokaze, o ti, varalico jedna!
Pamet u glavu, sebi dođi i pravo govori!“
Bejt: 2317/III
„Kakve su to u tebe riječi, kakva je ta tvoja dova?
Ne igraj se sa mnom!
Nemoj mene ismijavati i od mene
ruglo praviti, o ti, nitkove jedan!“
Tako ga je korio i grdio, vukući ga na sud pred Davud-pejgambera.
Bejt: 2318/III
Fakir mu reče:
„Ja sam puno dovu činio i Allaha molio,
/da mi olakša nafaku/.
U tim dovama, mnogo sam gorkih,
krvavih suza prolio!“
Bejt: 2319/III
„Ja sigurno znam, i ubijeđen sam,
da mi je dova kabul! A ti, razbij glavu o kamen,
i pukni od muke, kad me tako vrijeđaš,
i kad tako ružne riječi govoriš!“, reče mu fakir.
Bejt: 2320/III
Onaj čovjek, (vlasnik vola),
stade svijet sazivati i vikati:
„O vi, dobri ljudi, ovamo dođite,
da vidite ovog budalaša, šta govori!“
Bejt: 2321/III
„O vi, braćo muslimani!
Kako može jedna dova, moj imetak,
učiniti njegovim imetkom?
Odgovorite mi na ovo pitanje, ako Boga znate!“
Bejt: 2322/III
„Kad bi tako bilo, na ovom svijetu,
onda bi svi muslimani, jednom dovom,
prigrabili i odnijeli imetak i posjede drugih ljudi!“
Bejt: 2323/III
„Kad bi tako bilo, onda bi svi ovi slijepi prosjaci,
bili velikaši, i uživali u sjaju, kao carevi!“
Bejt: 2324/III
„Dan-noć, oni dovu čine i govore:
– Ja Rabbi, Ti nama podaj!“
Bejt: 2325/III
„Ako nam Ti ne daš, ko će nam dati?
Nama, Tvojim slabašnim robovima,
Ti otvori kapiju dobrote, ja Rabbi!“, govore oni.
Sad Hazreti Mevlana daje svoj rezime i pouku iz ovog dijaloga, pa kaže:
Bejt: 2326/III
Posao prosijaka je, da plaču i mole!
A šta za to dobiju? Komad hljeba!
Komentar:
Ovo je ukor nama, što ne pazimo sirotinju, što joj ne dajemo njezin hakk, nego još zakidamo od sirotinje, da bismo uvećali svoj imetak!
Živimo na račun sirotinje, ne brinemo se ima li sirotinja šta pojesti i popiti! Tolika je pohlepa bogataša!
Pa kako će oni na Sudnjem danu, dati đevab Allahu, dž.š., zašto nisu pazili fukaru?
Jesmo li ikada, sami sebi, postavili takvo pitanje?
Ovaj bejt je zaključak dijaloga onog fakira i nezasitog bogataša, vlasnika vola. Ali, vidjećemo kako će se stvari dalje odvijati!
Bejt: 2327/III
Narod će na to, odobravajući bogatašu:
„Ovaj čovjek pravo govori!
A onaj, što prodaje dove,
on je petljanac i varalica!“
Bejt: 2328/III
„Kako dova može biti put i sredstvo,
da se dođe do tuđeg imetka?
To, po Šeriatu, nije đaiz! /to nije dopušteno/.
Ko može dati takav hukum /takvu presudu/?“
Pa dalje raspravljaju sakupljeni ljudi:
Bejt: 2329/III
Imetak može biti tvoje vlasništvo:
– ako si ga stekao trgovinom;
– ili, ako ti ga je neko oporučio /vasijjet učinio/;
– ili, ako si ga dobio na dar, kao nagradu;
– ili, na neki drugi sličan način.
/Ali dovom prigrabiti tuđe, to ne može biti!/
Bejt: 2330/III
„U kojoj se to knjizi nalazi taj tvoj novi Šeriat?
Vola ‘vamo daj, ili hajde u havst!“
Tako je govorio narod, osuđujući onog fakira.
Bejt: 2331/III
Onaj siromah, ostajući usamljen
(niko ga ne sluša, niko ga ne uzima u zaštitu),
okrenu lice prema Nebu i reče:
„Ja Rabbi! /Gospodaru moj!/
Ono, što se desilo među nama,
to ne zna niko osim Tebe!“
Bejt: 2332/III
„Ja Rabbi, Ti si onu dovu udahnuo u moje srce!
/Ti si mene nadahnuo, da ja onu dovu činim/.
Ta dova je pobudila, u mome srcu, stotinu nada!“
Bejt: 2333/III
„Ja nisam uzalud, ni u prazno, činio onu dovu!
Ja sam, poput Jusufa, jasno vidio na snu ono,
što će se na javi dogoditi!“
Tako u dovi, razgovara onaj siromah sa Stvoriteljem i jedino nadu u Njega polaže.
Sada će nam Hazreti Mevlana, govoriti o Jusufovom prvom snu, u koji je Jusuf čvrsto vjerovao da će se ostvariti.
Taj san, i ta čvrsta vjera, davala je snagu Jusuf-alejhisselamu, da hrabro i veselo izdrži i podnese sve nevolje i udarce, koji će ga kasnije zadesiti.
A to je i nama pouka, da i mi, kao mumini, budemo čvrsti i da nas ništa ne omete i ne pokoleba na pravom putu.
Pa, da ovdje stanemo i da prekinemo ovu hikaju!
Nastavićemo, ako Bog da, idući put!
Poslije dersa
Poslije dersa, povela se diskusija o tome da li nam je Mesnevija potrebna kad imamo Kur'an i Hadis. /Neko je od prisutnih nabacio to pitanje./
Na to su ustali u obranu Mesnevije hadži Fejzullah-efendija i hfz. Kjamil-efendija Silajdžić.
– Pa, Mesnevija je tumač Kur'ana!
– Hazreti Mevlana, na svoj način, tumači nam kur'anske ajete i objašnjava njihov smisao i to jezikom i primjerima, koji su nama pristupačni i koje ćemo mi najbolje razumjeti.
To je otprilike rezime odgovora ove dvojice naših istaknutih alima. Oni su to potkrijepili i primjerima:
Hfz. Kjamil je citirao dva ajeta iz Kur'ana, a hadži Fejzullah-efendija je podsjetio na Mevlaninu strofu od četiri stiha, koja počinje riječima: Ja sam rob Kur'ana, to kaže Hazreti Mevlana.
Prvi prilog: Kur'an i nauka (vazu-nasihat)
Dva ajeta – dvije kur'anske mudžize, koje predskazuju dva naučna otkrića:
– parovi u životu i prirodi,
– jagodice – vrhovi prsta
Ajet 1 (parovi):
Slava Onome, koji je u svemu stvorio parove, kako među rastinjem, koje zemlja prozvodi, tako i među vama, ljudima, pa i među stvarima, koje oni ne poznaju.
(Ja-sin, 36; prevod po Karabegu)
Ajet 2 (jagodice – benane):
Misli li čovjek, da Mi nećemo sakupiti njegove kosti? Da, Mi smo u stanju i možemo, ne samo to, nego ponovno i tačno urediti njegove jagodice!
/Tj. krajeve i vrhove njegovih prsta/
(Kijameh, 3 i 4; prevod po Čauševiću)
Veličina Kur'ana
Kur'an je – Kosmos, koji govori; a Kosmos je – Kur'an, koji šuti!
/arapska mudra izreka/
Ove ajete je kazao hafiz Kjamil Silajdžić poslije dersa.
Drugi prilog: Mevlana – sluga Pejgamberov
Men bendei Kur'anem
eger can darem,
Men haki rehi
Muhammedi Muhtarem,
Eger nakl kuned cuz in
kes ez guftarem,
Bizarem ezo,
ve zan suhan bizarem.
Prevod:
Ja sam rob Kur'ana,
dok je duše u meni,
/dok traje život moj/;
Ja sam prah na putu
(pod nogama) odabranog
Muhammeda!
Ako neko drukčije prenese
i protumači ove moje riječi,
/a ne ovako, kako sam ja rekao/,
ja sam uvrijeđen,
/to mi je neprijatno/,
i takva riječ
/takvo pogrešno tumačenje/,
mene vrijeđa!
(Mevlana)
Ders je održan u tekiji Nad Mlinima, u petak, 21. oktobra 1988. g. /10. Rebi-ul-evvela 1409./, iza jacije (19 h). Na dersu je bilo oko pedeset osoba! Među njima dva istaknuta učenjaka: dr. Fehim Nametak, književnik i istoričar, i prof. Salih Trako, orijentalista, iranolog.
Izvor: www.behar.hr