Prema modelima Alfreda Adlera i Rudolfa Dreikursa (Djeca: Izazov), važno je odrediti dječije motive za loše ponašanje i reagovati na određeni način. Koji motivi pokreću dijete možemo saznati na osnovu vlastitih osjećaja koji se javljaju kao rezultat dječijeg ponašanja.
Ako dijete zahtijeva pretjeranu pažnju, odrasli se osjećaju uzrujano.
Ako dijete pruža snažan otpor, odrasli se osjećaju ljutito ili izazvano.
Ako je dječiji motiv osveta, odrasli se osjećaju povrijeđeno.
I, ako se dijete ponaša obeshrabreno i umišlja da je nesposobno, odrasli se osjećaju frustrirano i beznadežno.
Šta mogu u tom slučaju učiniti roditelji i nastavnici?
Motiv: PAŽNJA
Nemojte poklanjati djetetu pažnju za kojom žudi kada je ono nastoji dobiti svjesnim lošim ponašanjem. Vikanje, prigovaranje i psovanje uči djecu da mogu privući pažnju (pa makar ona bila i negativna) lošim ponašanjem.
Umjesto toga, pokušajte da ignorišete ponašanje koje ne odobravate, ali istovremeno pokušajte pokloniti pažnju i riječima naglasiti ono ponašanje koje odobravate. Drugim riječima, zapazite što više onih momenata kada se dijete ponaša lijepo!
Roditelj treba odvojiti vrijeme za dijete – šetnjom, ugodnim razgovorom ili zajedničkom igrom. Pokažite mu da nije potrebno da se zločasto ponaša da bi mu vi poklonili pažnju.
Motiv: OTPOR
Uradite nešto – nemojte ostati na praznim riječima. Preuzmite inicijativu, ali ne na način koji će omalovažiti dijete. Odbijte da vas uvuče u raspravu ili svađu.
Umjesto toga, poslužite se ‘porukom sa JA’, ponudite mu izbor, odredite logične posljedice i poslužite se tehnikama rješavanja problema koja će vas dovesti do rješenja prihvatljivog i za vas i za dijete. Pomozite djetetu da osjeti da i ono ima moć koju može konstruktivno koristiti.
Motiv: OSVETA
Treba vam mnogo strpljenja da biste izbjegli svađu i da ne biste primijenili oštre kazne prema djetetu koje koristi ovaj motiv.
Važno je prepoznati dijete koje želi povrijediti druge zato što je bilo povrijeđeno. Zato slušajte i razvijajte kod djeteta samopoštovanje i pozitivnu sliku o njemu samom i pomozite mu da iskaže svoja osjećanja na manje štetan način.
Motiv: OBESHRABRENOST
Ovo dijete će najčešće reći: „Ne mogu.“ Roditelji i nastavnici se ne bi trebali upuštati u preuzimanje obaveza ovakvog djeteta i raditi sve umjesto njega.
Umjesto toga, podstaknite nezavisnost i inicijativu. Dozvolite mu da pomogne vama i mlađoj djeci. Naučite ga da je u redu pogriješiti, te da se na greškama uči. Tražite jake strane i sposobnosti koje vaše dijete ima i pravite male korake do uspjeha.
Izvor: Bonnie Miller, Kako ostvariti uspješan kontak sa učenicima, Sarajevska tribina, Sarajevo, 2001., str. 140-141.