Autor: Ahmed O. Mešić
وَلَقَدْ آتَيْنَا لُقْمَانَ الْحِكْمَةَ أَنِ اشْكُرْ لِلَّـهِ ۚ وَمَن يَشْكُرْ فَإِنَّمَا يَشْكُرُ لِنَفْسِهِ ۖ وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ اللَّـهَ غَنِيٌّ حَمِيدٌ
A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.” (Kur'an, XXXI:12.)
Naslov: Kako su sluge potvorile Lukmana i prijavili ga gospodaru da je pojeo svježe voće koje su oni donijeli (Mesnevija, I džilt, bejtovi 3636-3659.)
Merhum Abidin kaže da jedni istočari Lukmana ubrajaju u Božije vjerovjesnike, a drugi ga smatraju samo mudracem, filozofom. Ali kako bilo da bilo, Lukman je spomenut u Kur'anu, azimuššan. Tamo u istoimenoj suri piše: Zaista mi smo Lukmanu dali mudrost.
Lukman je bio više crnomanjast, a dospio je u ropstvo. Priča se da je pripadao Israelićanima, i da je ukopan u gradu Remle u Palestini.
3636. bejt
Lukman je pred svojim gospodarem, gazdom, bio najmizerniji,
najjadniji između svih sluga.
Komentar: Iz daljnjih kazivanja čućemo šta se zbivalo, pa čitajmo!
Dr. Kefafi za ovaj i slijedećih 13 stihova daje slijedeću obavijest: „Priča koju pjesnik navodi o Lukmanu ukratko je sadržana u djelu Kisasul enbijai od Es-Se'lebije i ona je po sadržaju ista kako je navedena i u Mesneviji. Jedino valja napomenuti da je hazreti Lukman, kada je potvoren, rekao: – Dvoličnjak neće biti kod Allaha siguran!“
Ove njegove riječi potvrđene su u daljnjim kazivanjima.
3637. bejt
Gospodar je (jednog dana) poslao svoje sluge u vrt, voćnjak,
da mu donesu voća za razonodu, za uživanje.
3638. bejt
Lukman je među slugama bio kao dječačić ( nisu ga voljeli),
bio je mudar, pametan, ali taman kao noć ( jer je bio crn).
Komentar: Hazreti Lukman je bio miran, nije se svađao ni prepirao, nego je bio poslušan prema drugim slugama kao kakav dječak i pošto je bio crn oni ga nisu simpatisali, niti su držali do njegovog dostojanstva, iako je on bio jako mudar, pametan, pun dubokih misli i razmišljanja. Ovako njegovo stanje biće vidljivo iz daljih stihova, pa čitajmo!
3639. bejt
Sluge su sabrale voće i zbog svoje pohlepnosti i gladi
lijepo su pojeli svo sabrano voće.
3640. bejt
Gospodaru su rekli da je Lukman sve pojeo,
pa je gospodar postao ljut na Lukmana i strog.
Komentar: Pohlepa i glad dovodi ljude dotle da potvaraju nevine ljude da su učinili ono što su učinili baš oni koji potvaraju nevinoga. I gazda nije poklanjao pažnju istini, pa da ispita šta je istina, te i on ispada nepromišljen i nepravedan, jer se ljuti na nevinoga.
3641. bejt
Kad je Lukman malo analizirao, istraživao povode radi kojih se gazda ljuti na njega,
otvorio je usta (progovorio je) da bi prigovorio gazdi.
Komentar: Odgojeni ljudi u prvo vrijeme ćute i trpe nepravde, ali kada nastane pogodan momenat, oni onda kategorično progovore i tako pokažu da nisu baš onako neuki i glupi kako ih drugi smatraju. Zato prema ljudima valja biti obazriv, jer se nikada ne zna šta se u kojem čovjeku krije.
3642. bejt
Lukman je rekao: „O gospodine, gospodaru! Ni pred Bogom
nevjeran sluga nije sa zadovoljstvom primljen (ni Bog ne voli nevjerne sluge, koji podkradaju svoga gospodara).“
Komentar: Merhum Abidin samo kaže: „Kako dirljivo je započeo!“ Čitajmo dalje!
3643. bejt
„Ispitaj sve nas, o plemeniti gospodaru!
Dok smo još siti natjeraj sve nas da popijemo toplu vodu!“
3644. bejt
„Zatim nas potjeraj u pustinju, na livadu,
ti jaši na konju, a nas potjeraj da trčimo!“
3645. bejt
„Onda pogledaj kome će biti zlo (ko će pokazivati da mu nije dobro),
pogledaj učinak Onoga ko otkriva tajne (Boga, dželle šanuhu)!“
Komentar: Lukman govori svome gazdi da potjera na livadu sve svoje sluge koji su bili u bašči i brali voće, pa će svačiji stomak u kojem bude bilo pojedenog neprerađenog voća, pokazati to, jer će morati da to izbaci (povrati). To je prirodni zakon koji je postavio Onaj koji će otkriti sve tajne i na ovom i na budućem svijetu, a to je Dženabi Huda, Uzvišeni Bog. Stoga, nije nikako dozvoljeno praviti grijehe, jer će oni bilo kada izaći na vidjelo, ne mogu se sakriti.
3646. bejt
Gazda je svima dao da piju toplu vodu,
i oni su je u strahu popili (naslućivali su da nešto nije dobro čim im gazda daje da piju ovakvu vodu).
3647. bejt
Zatim ih je gazda potjerao u pustinju
pa su oni trčali gore dolje (na razne strane, jer im on nije dozvoljavao da miruju).
3648. bejt
Oni su počeli da povraćaju od muke,
jer je voda iz njih potjerala voće (koje su pojeli).
3649. bejt
Pošto je Lukman povraćao iz praznog stomaka (doslovno: iz pupka),
iz njega je izlazila čista voda!
Komentar: Lukman nije jeo voća, nego je popio samo vruću vodu. Stoga iz njega i nije moglo izaći ništa drugo, osim čiste vode. Tako je došla do izražaja njegova nevinost.
Ovako će biti i na onom svijetu, kod polaganja ispita za svoja djela, jer ko god bude bio čist i nevin, to će se vidjeti i znati, kao i to ko bude imao grijehe, jer ih neće moći sakriti. Uostalom, to će dalje tako lijepo kazivati Mevlana, pa čitajmo!
3650. bejt
Kada je Lukman znao kako da ovo ovako mudro izvede, pokaže,
onda (šta misliš) kakva je mudrost Gospodara svega postojećeg?
Komentar: Lukman je samo jedan Božiji rob i stvorenje. I kada je njemu kao sićušnom stvorenju i Božijem robu bilo moguće da ovako pametno i mudro izmisli kako da otkrije ko je lažac, prevarant, zavidnik, lopov (kakvi su bili njegovi drugovi koji su pojeli voće), kakva je i kolika onda mudrost i znanje Onoga ko je stvorio i Lukmana i sve ostalo što postoji. Sluge, dakle, nisu mogle da sakriju svoju laž pred jednim Lukmanom, sitnim, ali pametnim Božijim stvorenjem, pa kako će onda ljudi sakriti svoje greške pred Sveznajućim Bogom, dželle šanuhu. O tome treba promisliti!
3651. bejt
Onoga dana kada budu ispitivane sve savjesti,
i od vas (iz vas) će izaći na vidjelo tajna koja će biti nepoželjna!
Komentar: Riječi „Jevme tublesserairu“ jesu pozajmica, iktibas, iz sure Et-Tarik, 8. ajet, koji glasi: Jevme tublesserairu fe ma lehu min kuvvetin ve la nasirin – Onog dana kada budu ispitivane savjesti, on (čovjek) neće imati (nikakve) snage niti pomagača (biće dakle bez moći i snage i posve sam).
Da čovjek tada ne bi bio osramoćen i ponižen, treba se stalno moliti Bogu, dželle šanuhu, i činiti ono što On zapovijeda i preporučuje, jer je to jedina prilika da se čovjek oslobodi strahota tog strašnog dana.
Dr. Kefafi komentariše: „Na dan obračuna, dan kada budu ispitivane savjesti ljudi, neće ostati ni jedna tajna a da neće biti otkrivena pred Stvoriteljem i tada će biti objavljena tajna mahana za koju je čovjek vjerovao da se nje oslobodio, jer je uspijevao da je sakrije od ljudi.“
3652. bejt
Jer, kada ljudima bude data vrela voda da je popiju, ona će presjeći (pocijepati)
sve zastore i tako osramotiti one koji su činili nevaljala djela (jer će se ta djela tada jasno vidjeti).
Komentar: Kod dr. Kefafija umjesto „efdahat“ napisano je „efza'at“ što znači dovesti u nepriliku, ali u biti to ništa ne mijenja. I ovdje je pozajmica, iktibas, iz 15. ajeta sure Muhammed, koje u cijelosti glasi: Ke men huve halidun finnari ve suku maen hamimen fe katta'a em'aehum – (Zar je isto boravak u Džennetu, raju, u kojem ima svega lijepoga: i vode, i mlijeka, i meda i drugog) kao onaj ko će vječno biti u vatri i kome će biti dato da pije vrelu vodu koja će mu potrgati crijeva.
Zar je to jednako? Naravno da nije i zna se koje je bolje i ugodnije. Stih je u cijelosti ispjevan na arapskom jeziku, osim prve riječi čun – kada.
Dr. Kefafi u svom komentaru za ovaj stih, koji je sav na arapskom osim prve riječi, koju je dr. Kefafi napisao također na arapskom, „iz“ umjesto „čun“, kaže da je možda ispreturan i da bi se mjesto riječi el-estar mogle staviti riječi el-ahšau ili el-’em'au, pa bi se onda moglo reći da je to pozajmica iz Kur'ana, azimuššan (jer u Kur'anu nije spomenuta riječ el-estar). A stih se može shvaćati i tako da je voda otkrivanje njihovih tajnih mahana, pa da je to onda cijepanje i deranje zastora dvoličnosti, licemjerstva i otkrivanje onoga što ti zastori skrivaju. Međutim, čitalac ne treba da se zamara ovim jezičkim razglabanjima, jer je stih i inače jasan, odnosno jasne su kur'anske riječi koje su u njemu navedene.
3653. bejt
Zato će vatra biti kazna nezahvalnima,
jer i kamenje pred vatrom polaže ispite (sagorijeva u njoj).
Komentar: Vatra sagorijeva sve materijalno, pa će tako spržiti i „kamena srca“ ljudi koji su nezahvalni.
Dr. Kefafi komentariše: U 74. ajetu sure El-Bekare Allah, dželle šanuhu, je opisao srca griješnika između Izraelićana riječima: „Zatim su iza toga vaša srca otvrdnula, pa su bila kao kamenje ili i još trvđa.“ I budući da su srca nezahvalnika kao kamenje, zaslužuju kaznu vatrom, jer je vatra sredstvo za ispitivanje vrsta kamenja.
3654. bejt
Onom srcu koje je (bilo tvrdo) kao kamen mi smo koliko i koliko puta
lijepo govorili (da omekša, da prizna, da bude zahvalno), ali ono nije primalo savjet!
Komentar: Kazna za one koji nisu primali savjete biće vatra, jer im je sve lijepo objašnjavano i tumačeno, ali su oni sve to ipak odbijali i odbacivali. Dr. Kefafi je preveo: Ve kalbunel hadžerijju…., što znači: Naše kameno srce. Prema tome Mevlana govori za sebe da bi i svaki drugi čovjek tako govorio za sebe.
3655. bejt
Kada je rana opaka, pogana, zla, onda njen živac, damar,
zahtijeva takav i lijek, a magarčevoj glavi odgovara pasji zub.
Komentar: Ovo su sve primjeri za ono što se događalo između Lukmana i njegovih drugova, tj. ko zlo radi, zlo će i naći, jer su oni zlo radili, jer su pojeli voće, a potvorili Lukmana. Sada su oni ispali kao stvarni lopovi i smutljivci, pa će ih snaći odgovarajuća kazna od Gospodara.
3656. bejt
Božanska mudrost je ono što je u Kur'anu objavljeno, tj. el habisatu lil habisine,
nevaljale žene pripadaju nevaljalim muškarcima, jer ružno ide uz ružno, s njime je par, i jedno drugom odgovara.
Komentar: Gore navedene kur'anske riječi su aluzija, išaret, ukazivanje na 26. ajet sure En-Nur, koji u prevodu glasi: „nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci su za nevaljale žene, a dobre čestite žene su za čestite muškarce i čestiti muškarci su za čestite žene.“ Ovdje su upotrijebljeni samo pridjevi, riječi koje nešto ili nekoga opisuju, a nije spomenut onaj kog te riječi, pridjevi, označavaju, opisuju, na koga se odnose. Stoga, mutesavvifi, sufije, ove riječi tumače tako da pridjevi ženskog roda u ovom ajetu označavaju eamail, i akval, djela i riječi, što onda znači da samo nevaljali ljudi čine nevaljala djela i govore nepristojne riječi, a dobri ljudi govore dobre riječi i čine dobra djela. Prema tome ne radi se o ženama, kao ljudskim bićima, iako bi se moglo tumačiti i tako.
3657. bejt
Sada, (kada si čuo šta kaže Kur'an, azimuššan) o čovječe, idi,
budi drug, par s kime god hoćeš (izaberi sebi druga), pa zbriši svoju ličnost (svoje biće), a budi njegovo biće (njegove naravi) i svojstava!
Komentar: Izaberi, pa radi loša i nevaljala djela i govori nepristojne riječi, pa ćeš onda i ti biti loš i nepristojan. A ako izabereš da činiš dobra djela i da govoriš samo pametne i pristojne riječi, onda ćeš i ti, i kod Boga i kod ljudi, biti priznat kao dobar čovjek! A ako si ikoliko pametan, sam ćeš sebi priznati da je bolje biti dobar nego zao i zločast.
3658. bejt
Ako hoćeš NUR, svjetlost, pripremi se za NUR, svjetlost!
A ako hoćeš udaljenost (da budeš što dalje od tog Božanskog Nura, svjetlosti) i da vidiš samo sebe (a nikoga i ništa drugo), onda se drži daleko (od ovih istina koje si čuo i koje su ti kazane)!
Komentar: Izbor je, dakle, posve slobodan. Samo je ukazano na razliku između jednog puta, tarika i drugog puta.
Ako želiš sreću i spas na obadva svijeta, ako želiš da budeš dobar i kod Boga i kod ljudi, onda se drži onoga što je preporučeno, a ako to ne želiš, onda se što više udalji od toga što ti je kazano!
3659. bejt
Ako želiš da se oslobodiš ovog ruševnog zastora, hapsa, (dunjaluka i njegovih tegoba),
onda ne okreći glavu od svoga Dosta, Prijatelja, Boga dželle šanuhu, nego Mu se pokloni, padni ničice, na sedždu i približi Mu se!
Komentar: Dunjaluk, ovaj svijet je tamnica za duše, pa ko želi da se oslobodi te tamnice (da život na zemlji ne osjeća i ne doživljava kao boravak u tamnici) neka se pokloni Allahu, dželle šanuhu, i neka Mu se na taj način što više približi, pa će mu tada On, dželle šanuhu, dati lagan život i neće život osjećati teškim.
Gornje riječi „vesdžud vakterib“ jesu pozajmica, iktibas kao 19. zadnji ajet sure El-Alek. Merhum Abidin kaže da sedžda može biti povod za približavanje Allahu, dželle šanuhu, po dva osnova. Jedan je duhovni, etički, moralni, jer kada čovjek padne na sedždu, on onda od sebe treba da odbaci svaki egoizam, uobraženost, samoljublje, i da se potpunim svojim duševnim bićem okrene prema svome Gospodaru Allahu, dželle šanuhu, i da Njega prizna, pa da svim srcem prihvati sve ono što On, dželle šanuhu, od čovjeka traži i očekuje. Tako će postići Njegovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo, a to je najveća sreća i ovog i budućeg svijeta. Drugi osnov približavanja Allahu, dok je čovjek na sedždi, jeste tjelesni, jer dok čovjek pada na sedždu i dok se nalazi na njoj svi njegovi tjelesni organi, dakle svo njegovo tijelo, nalazi se u službi, u pobožnosti prema Allahu, dželle šanuhu, a naročito su u takvom položaju oni dijelovi čovječijeg tijela, koji su kod čovjeka najpribraniji, a to su glava, lice i nos. Čovjek sve to pred Allahom polaže na zemlju i tako iskazuje svoju poniznost i skrušenost pred svojim Stvoriteljem i tako opet zaslužuje i dobiva Njegovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo.
Kada islamski vjernik u ovom bejtu pročita ove riječi: „vesdžud vakterib“, dužan je da učini sedždei tilavet, sedždu prilikom učenja, citiranja ili čitanja Kur'ana, azimuššan.
Izvor: ŠEBI ARUS, godišnjak Tarikatskog centra, broj 19/20, Tarikatski centar Sarajevo, Sarajevo, 1999., str. 114-122.