(Članak je preuzet iz časopisa Behar – List za pouku i zabavu, god. I, urednik: Safet beg Bašagić, Sarajevo, 1900/1., str. 38-39.)
Lokman i mudrost, dvije su nerazdružive riječi u istočnim knjigama. Još prije osvita islama stari arapski pjesnici često spominju Lokmana i uvijek mu daju pridjevak „hećim“ – mudrac. Tako isto ga spominju i islamski pjesnici, naročito u panegiričnim spjevovima kad hoće koga pohvaliti radi mudrosti.
Stotine arapskih i perzijskih stihova dalo bi se navesti, gdje se ovome ili onome laska, da je mudar k'o Lokman. Što više neki i svojoj ašikliji pripisuju mudrost Lokmanovu.
Ko je bio Lokman, odakle je rodom i kada je živio – ta su pitanja neriješena. Suvišno bi bilo o tome ovdje raspravljati, jer se toliko protuslovnih predaja sačuvalo o Lokmanu, da i veliki historici kao Salebi sliježu ramenima i bilježe ih po redu. Ne upuštajući se u raspravu, mi ćemo ovdje po imamu Gazaliju navesti, da je bio sin Lukaimov, a unuk Adov. Živio je u Salebiji u Davud pejgamberevo vrijeme i bio mu vezir. Umro je u visokoj starosti poštovan kao pravedni sudija i mudrac svoga naroda.
Za njega neka islamska ulema veli, da je pejgamber, a neka tvrdi, da je samo mudrac, kako to i u Kur'anu, a.š., stoji. Lokmanove mudre savjete prenosio je arapski narod s koljena na koljeno kao svete savjete ili mudrosti, dok ih ne popisaše islamski učenjaci i tako sačuvaše od zaborava. Da su ti savjeti puni duboke pouke i visoke mudrosti, svaki će se čitatelj lako osvjedočiti. Oni su prije islama služili arapskom beduinu kao svete ustanove za život i društvo; mogu se nazvati arapska narodna filozofija. Svi počinju sa „O sinčiću!“ Po autoritetu Sufjani Sevrije (97-161) Salebija nam bilježi savjete Lokmanove, između kojih mi donosimo sljedeće:
O sinčiću, svijet je duboko more i mnogo ljudi se u njemu utopi. Tvoja lađa nek’ bude strah od Boga, kormilo vjera u Boga, a veslo pouzdanje u Boga.
O sinčiću, uzmi od svijeta koliko ti nužno treba za življenje. Ne odaj se njemu tako jako pa da drugima škodiš, niti ne budi tako neradin pa da si im na teret.
O sinčiću, daj društvu prednost pred samoćom, i ako vidiš ljude koji Boga spominju, pridruži se njima. Ako si učen, oni će ti koristiti i povećati znanje, a ako si neuk naučićeš nešto od njih. Možda će im Bog udijeliti Svoju milost, pa ćeš i ti biti udionikom u njoj.
Ako pak vidiš ljude koji Boga ne spominju, ne idi k njima. Ako si učen nećeš se od njih ništa okoristiti, a ako si neuk, oni će ti neznanje pomnožiti. Možda će im Bog na glavu belaj opremiti, pa ćeš i ti biti udionikom u njemu.
O sinčiću, budi sluga dobra, a ne budi čedo zla.
O sinčiću, sjedi učenjacima tako blizu, da se tvoja koljena njih dotiču, ali se s njima ne prepiri, inače će te oni isključiti. Uči od njih, ako ti dadnu priliku. Budi blag u pitanju, da te ne zapuste i ne budi dosadan da im se ne ogadiš.
O sinčiću, ne udaraj krinke na se, jer po danu padaš u oči, a po noći pod sumnju.
O sinčiću, ne opominji ljude na pobožnost, dok u isto vrijeme sam je zaboravljaš, jer inače si kao svjetiljka koja drugima svijetli a sebe izgara.
O sinčiću, ne drži male stvari neznatnima, jer sutra mogu velike postati.
O sinčiću, čuvaj se laži, jer ti laž kvari moral, izaziva ljude na pretjerana očekivanja radi tvoje obijesti i na taj način isčezava tvoja čast i ugled. Neće te niko više slušati kad govoriš niti ti vjerovati kad što kažeš, a kad se dotle dotjera, život nema više nikakve vrijednosti.
O sinčiću, čuvaj se hrđavih navika, neprestanog napastvovanja i oskudice, jer s tim svojstvima odbićeš od sebe sve drugove, a ljudi će se od tebe uklanjati. Pazi na dobre navike, jer dobre navike, svijetlo lice i ugled pribaviće ti kod dobrih ljudi naklonost, a kod hrđavih uklanjanje.
O sinčiću, ne obaraj svoju dušu u brige i ne puni svoje srce s jadom radi pohlepnosti, nego budi zadovoljan sa sudbinom i s onim, što ti je Bog odredio, tako će tvoje vladanje biti čisto, tvoj život sretan, tvoj duh veseo. Ako želiš biti nezavistan isčupaj iz sebe težnju za onim što imaju ljudi; jer što su pejgamberi i siddici (pravedni) postigli, to su postigli što su isčupali težnje za svjetskim imanjem.
O sinčiću, kratko je vrijeme, jedan kratki dio od njega je život, a malo od malo (kada se odbije) ostaje malo.
O sinčiću, čini dobro onima koji to zaslužuju, a ne čini onima koji to ne zaslužuju, jer inače izgubićeš svoje dobročinstvo na zemlji, a za to nećeš dobiti nikakve nagrade na onome svijetu. Budi promišljen, a ne rasipan, niti budi škrt u dijeljenju, niti davaj preveć.
O sinčiću, poštuj mudrost, pa ćeš i ti biti poštovan, visoko je cijeni, pa ćeš i ti biti visoko cijenjen.
O sinčiću, zavidnik se pozanje po tri znaka: odsutnog omalovažava, prisutnom laska i raduje se svakoj nesreći.