Muhamed Bekir Kalajdžić (1892-1963)
Muhamed Bekir Kalajdžić (1892-1963)

Muhamed Bekir Kalajdžić (1892-1963)


Muhamed Bekir Kalajdžić rođen je u Mostaru 1892, gdje je završio osnovno školovanje kao i dva razreda Trgovačke škole. Radio je jedno vrijeme kao trgovački pomoćnik, zatim u knjižari Pachera i Kisića, a onda u Hrvatskoj tiskari. Godine 1910. kupuje na dražbi knjižaru i štampariju istaknutog javnog radnika iz Mostara Đure Džamonje i osniva Prvu muslimansku nakladnu knjižaru (Muhameda Bekira Kalajdžića), koja je radila prvo u Mostaru, a onda u Sarajevu sve do 1948. godine.

Kalajdžić je još od mladih dana nastojao pomoći svojoj zajednici naročito u prosvjetnom pogledu. Za ovo pruža mu se lijepa prilika kada je kupio knjižaru i štampariju. Kako je u to vrijeme (1911) već bio prestao izlaziti i jedini muslimanski porodični časopis ,,Behar“ osjećala se potreba za jednim novim listom. Kalajdžić je dao inicijativu, a grupa kulturnih muslimanskih radnika (A. Hifzi Bjelevac, Husejin Đogo, Salih Bakamović, Omer A. Balić, h. Muhamed Belilović, Mirhab Šukri Karašiković i dr.) koji su tada živjeli i radili u Mostaru, prihvatila je i svrsrdno pomogla. Tako se već  1. juna 1912. godine pojavio prvi broj Bisera, lista za širenje prosvjete među muslimanima u Bosni i Hercegovini. List izlazi u nakladi Prve muslimanske nakladne knjižare i štamparije (Muhameda Bekira Kalajdžića). Od osmog broja uredništvo Bisera preuzima Musa Ćazim Ćatić, koga je Kalajdžić pozvao u Mostar da uređuje ovaj novopokrenuti muslimanski list. I tako od početka 1913. godine pa do polovine 1914. (do objave rata), Ćatić je urednik i glavni suradnik lista Biser, koji od mjesečnika prerasta u polumjesečnik i iz broja u broj biva kvalitetniji i raznovrsniji. To je ujedno, zahvaljujući opet Kalajdžiću, i najplodniji period Ćatićeva književnog rada.

U 1913. godini pojavljuju se već prve knjige Muslimanske biblioteke, koju pokreće i izdaje Kalajdžić, a uređuje Ćatić. U ovoj biblioteci do kraja 1916. godine izlaze 34 knjige (u serijama, redovna i izvanredna izdanja) domaćih autora (Edhem Mulabdić, Musa Ćazim Ćatić, Abdurezak Hifzi Bjelevac, Alija Kadić, Husejin Đogo, Muhamed Seid Serdarević, Hamdija Mulić, Nafija Sarajlić) ili prijevodi s orijentalnih jezika.

Početak rata (juni 1914) omeo je ovaj Kalajdžićev rad. Ćatić je otišao u vojsku odmah po objavi rata, a već početkom 1915. godine umire od tuberkuloze. Pred kraj rata Kalajdžić prodaje štampariju. U 1918. ponovo pokreće Biser, ali završetkom njegove treće godine definitivno obustavlja njegovo dalje izlaženje. Poslijeratne materijalne nedaće ometaju Kalajdžića da normalno nastavi započeto djelo. Međutim, on ne malaksava potpuno, nego izdaje manje stvari (Pobožne spjevove Muhameda Ruždije – Muharemage Dizdarevića iz Trebinja i Hamze Puzića, zatim Hazima Muftića Priče o Nasrudin-hodži, Narodne pjesme). Jedna veća stvar koju je izdao između dva rata je rad Fuada Slipčevića – Islam i napredak čovječanstva (1934).

Pred drugi svjetski rat Kalajdžić je prešao sa knjižarom u Sarajevo. Tu se počeo intezivnije baviti izdavanjem manjih stvari (brošura). Neke je izdavao po prvi put, a neke po drugi ili čak i treći i četvrti put. Ali nikad više Kalajdžićeva izdavačka djelatnost nije imala onog zamaha (ni po vrijednosti, ni po obimu), kakva je bila prije Prvog svjetskog rata.

Kalajdžić je u svemu izdao preko šezdeset knjiga (radova), koje ni obimom ni vrijednošću nisu jednake. Međutim, pri ocjenjivanju njegovih zasluga za kulturno-prosvjetno uzdizanje bosanskohercegovačkih muslimana, treba uvijek imati na umu vrijeme kada se Kalajdžić pojavio sa Biserom i Muslimaskom bibliotekom, sredinu u kojoj je radio, kao i materijalne teškoće sa kojima se borio, naročito poslije Prvog svjetskog rata. Mnogi radovi nikad ne bi bili objavljeni da nije bilo Kalajdžićeve Muslimanske biblioteke ili mjesečnika Biser. Samo zahvaljujući njemu sačuvane su nam mnoge pobožne pjesme Muhameda Ruždije, koje su se ranije samo prepisivanjem ili učenjem naizust čuvale među muslimanima u Hercegovini. Sumnjamo da bi i Musa Ćazim Ćatić preveo onoliko sa orijentalnih jezika da nije došao u Mostar za urednika Bisera, gdje je Kalajdžić bio više nego neumoran, predlažući Ćatiću, šta će prevesti s turskog ili arapskog jezika.

Muhamed Bekir Kalajdžić umro je u Sarajevu početkom septembra 1963. godine.

Kalajdžićev rad je mnogostran i vrijedan. Zaslužuje da bude ispitan i svestrano obrađen. Kad se to učini, bolji mu spomenik neće trebati podizati.

(Prvi put objavljeno u: Bibliotekarstvo, X/1964, br. 2, Sarajevo, str. 77-78)

Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, El-Kalem, Sarajevo, 1998, str. 133-135.