Autor: hfz. Mahmud Traljić
Od tridesetih godina ovog stoljeća, pa na ovamo, u prosvjetnom, kulturnom i uopće javnom životu bosanskih muslimana, vidno mjesto zauzima i Muhamed-ef. Kantardžić, profesor-pedagog i pisac. On je više od četiri decenije sudjelovao na ovaj ili onaj način u životu i radu Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i šire, i tu ostavio traga, koji se ne može ni prešutiti ni zaboraviti. I naš Takvim je ponosan i zahvalan profesoru Kantardžiću, jer je on blizu dvadeset i pet godina izrađivao i uređivao kalendarski dio Takvima.
Muhamed-ef. rođen je u Sarajevu 19. marta 1900. godine. U rodnome gradu završio je mekteb, osnovnu školu i gimnaziju. Zatim je studirao matematiku, fiziku i hemiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1926. godine i odmah postavljen za suplenta na I muškoj gimnaziji (ranije Velika gimnazija) u Sarajevu. Poslije godinu dana bio je premješten na II realnu gimnaziju, također u Sarajevu. Potkraj 1930. godine prelazi na rad u Ulema medžlis za Bosnu i Hercegovinu u svojstvu sekretara. Na radu u Ulema-medžlisu ostaje do polovine 1936. godine, kada se opet vraća nastavničkom pozivu, prvo na Šerijatskoj gimnaziji, a zatim na Srednjoj tehničkoj školi. Polovinom 1941. godine prelazi u I žensku realnu gimnaziju u Sarajevu, gdje ostaje do 1945. godine. Na Srednju tehničku školu se ponovo vraća 1948. godine i tu ostaje do izbora za vandrednog profesora na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu gdje ostaje do odlaska u mirovnu 1970. godine. Kada je u Sarajevu osnovan Medicinski fakultet 1843. godine, Kantardžić je na njemu predavao fiziku. U Gazi Husrev-begovoj medresi predaje honorarno od školske godine 1927-1928. godine skoro neprekidno do 1949. godine. Honorarno je predavao još i na nekim drugim ustanovama.
Kantardžić je bio odličan predavač i pedagog, uz to strog, ali pravedan. Njegovi predmeti su se dobro učili i znali. Tražio je da se na predavanju pazi, ako treba i pita, ali pri ispitivanju da se zna. Ko je kod njega učio matematiku, morao ju je i znati, jer je načinom svoga izlaganja i tumačenja, razvijao interes za taj predmet kod svojih učenika. U Gazi Husrev-begovoj medresi je uz matematiku predavao još i fiziku, hemiju zatim geografiju i prirodopis. Kad je uredbom o Gazi Husrev-begovoj medresi iz 1939. godine bilo predviđeno da se u njoj predaje i mikat (astronomija), on je bio predviđen da i taj predmet predaje. I on je pridonio uz ostale profesore (Ahmed-ef. Bureka, Muhameda Emina-ef. Dizdara, dr. Šakira Sikirića, Hamdiju Kreševljakovića, h. Mehmed-ef. Handžića i dr.) da je Gazi Husrev-begova medresa u vremenu od 1932. pa dalje bila na glasu kao jedan od najboljih naših naukovnih zavoda. Uza sve navedeno treba istaći da je bio veoma metodičan i dobar organizator.
Kantardžićev rad u Ulema-medžlisu bio je veoma plodan. Za vremena njegova rada u Ulema-medžlisu, ova ustanova je ubrajana među najurednije i najažurnije urede u nas. Kao dobar organizator i pedantan administrativac, učinio je ovu ustanovu primjerom kako treba i na koji način raditi. Za njegova vremena u Ulema-medžlisu ustanovljene su sve potrebne evidencije tako da se za najkraće vrijeme moglo saznati o svim vidovima stanja u Islamskoj zajednici na području Ulema-medžlisa u Sarajevu. To je period kad je Ulema-medžlis radio na dovršenju reorganizacije i reforme medresa i nastave u njima, kao i vjeronaučne nastave u osnovnim i srednjim školama. U to vrijeme pada i izrada i štampanje udžbenika za vjeronauku u osnovnim i srednjim školama ( Mali i Veliki ilmihal, Istorija islama, Fikh, Ilmu-l-kjelam i dr.). I on je jedan od inicijatora i zagovarača za otvaranje ženske medrese (Islamska vjerska ženska škola). U svom radu Muhamed-ef. imao je bezrezervnu pomoć i podršku u osobi tadašnjeg predsjednika Ulema-medžlisa rahm. Salim ef. Muftića, koji ga je doveo i za sekretara Ulema-medžlisa.
Preko četrdeset godina je Muhamed-ef. izrađivao takvim (1934-1974) za potrebe muslimana kod nas. Zahvaljujući njemu i kod nas se uvelo astronomsko računanje i izrada takvima na toj osnovi. Na brojne prigovore, koji su stavljani na njegov način izrade takvima, on je mirno i argumentirano usmeno na sastancima i pismeno odgovarao, dokazujući da je on u pravu i ukazujući na sve prednosti ovakvoga načina izrađivanja takvima. Dokazujući prednost astronomskog računanja i utvrđivanja muslimanskog kalendara, a posebno evkati hamse, nastali su Kantardžićevi sljedeći radovi:
„O takvimu“ (Glasnik IVZ, god. III/1935, brojevi 8 do 12 i posebno);
„Kada je podne?“ (Glasnik IVZ, god. V/1937, brojevi 4 i 5);
„Šta je s jacijom?“ (Glasnik IVZ, god. VIII/1940, br. 2).
Prikazujući Kantardžićev rad O takvimu, prof. Husein Alić, i sam matematičar, piše: „Da mogne odgovoriti postavljenoj temi, to sasvim opravdano obradio je u najvećim tančinama jedinice vremena: dan, sedmicu, mjesec i godinu. Kod svake vremenske jedinice upozorio je na sve razlike koje postoje među njima. Tako kod dana npr. spominje prirodni, zvjezdani, sunčani i građanski dan, a isto to čini i kod većih vremenskih jedinica, od kojih kod nas glavnu ulogu igra mjesec, odnosno vidljivost mlađaka. Dosadašnje primitivno određivanje mlađaka stvorilo je kod nas veliku zabunu, što nas je i kod naših sugrađana predstavljalo u lošoj boji, jer ramazan i Bajram nijesu padali u jedan dan u dva bližnja grada. Kantardžić je sasvim ispravno postavio to određivanje mlađaka na najsigurniju, a to je na astronomsku podlogu, pa to je stanovište poprimljeno i u službenom Takvimu-kalendaru za godinu 1935, a to je veliki napredak za nas. Meni je drago da se konačno odustalo od primitivnog utvrđivanja mlađaka, jer je ljudsko oko varavo.“ (Novi behar, god. IX/L935-36, br. 14-16, str. 210)
Pored službenog Takvima, Kantardžić je izrađivao i takvimski dio u kalendarima Narodne uzdanice od 1933. do 1945., dajući uvijek i potrebna objašnjenja u vezi s upotrebom ovog dijela kalendara. Nekoliko puta dao je i posebne članke koji su to objašnjavali: „O evkati-hamsi u ovom kalendaru“ (1938.); „O kalendaru i vaktiji“ (1939. i 1941.); „Četvrti i peti namaski šart“ (1943.) U istu grupu idu i ovi članci: „Upotreba vaktije“ (Glasnik IVZ, VI/1938, br. 2) i „O Takvimu“ (Glasnik IVZ, XVII/1954, br. 4-6). Iz iste materije su i sljedeći Muhamed-efendijini radovi:
„Najstarija mjera za računanje“ (Kalendar Narodne uzdanice za 1945.);
„Hidžretski kalendar i ostali kalendari kod islamskih naroda“ (Prilozi za orijentalnu fiologiju, sv. III-IV, 1953);
„Gazi Husrev-begova sahat-kula i muvekithana“ (Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga II-III, 1974).
Izradio je i tablice za preračunavanje hidžretske godine i datuma. Ali taj rad do danas nije nigdje objavljen. Još kao student napisao je članak (na temelju literature na zapadnim jezicima) „Egzaktne znanosti kod islamskih naroda“ i objavio ga u Gajretu, god. VIII/1924, brojevi 8 i 9.
U trezvenjačkom pokretu, koji se kod nas poslije I svjetskog rata ponovo počeo razvijati i širiti, Kantardžić radi od samog početka. On je među prvima koji taj pokret šire i propagiraju. Obilazi pojedina bosanskohercegovačka mjesta i osniva odbore, a u sarajevski odbor Trezvenosti biran je godinama. Jedno vrijeme bio je i njegov predsjednik. Za ideje trezvenjačkog pokreta borio se i usmeno i pisanom riječi. U Novom beharu objavio je dva članka o historijatu trezvenjačkih društava u Bosni i Hercegovini i o potrebi i svrsi njihovoj među muslimanima („Trezvenjački pokret kod nas Muslimana u Bosni i Hercegovini“, I/1927-28, br. 1 i „Zašto se organizujemo u Trezvenosti kad smo muslimani“, III/1929-30, br. 13). Ovom pokretu i trezvenjačkoj ideji ostao je vjeran do kraja života (umro je 11. V. 1976. u Sarajevu).
Muhamed-ef. bio je vrlo aktivan i u Muslimanskom kulturnom društvu Narodna uzdanica. Više godina biran je u Glavni odbor kao i u sekciju za stipendije i konvikte ovoga društva. U vremenu od 12. do 15. septembra 1935. godine održavao se u Ženevi Kongres evropskih muslimana. U jugoslavenskog delegaciji, koja je prisustvovala ovom kongresu, nalazio se i Muhamed-ef. On je održao i referat o vjerskoprosvjetnim prilikama muslimana u Bosni i Hercegovini. U referatu je vjerno prikazano stanje vjerskog i prosvjetnog života muslimana Bosne i Hercegovine, bez ikakvih uljepšavanja ili prešutkivanja. Detaljan izvještaj o radu ovog kongresa štampan je u Glasniku IVZ, godina III/1935, brojevi 10-11. Na stranicama 465-470. nalazi se ovaj Kantardžićev referat. Izvještaj su potpisali članovi delgacije Vejsil-ef. Ališan, predsjednik Ulema-medžlisa u Skoplju, Salim-ef. Muftić, predsjednik Ulema-medžlisa u Sarajevu i Muhamed-ef. Kantardžić. Pouzdano se, međutim, zna da je izvještaj izradio sam Kantardžić.
Muhamed-ef. bavio se i prevođenjem s njemačkog. U Novom beharu, godina XVI/1944, brojevi 7, 8, 9, 10 izlazio je u nastavcima članak „Povjest matematike i prirodnih znanosti u islamskom kulturnom krugu“, kojeg je na njemačkom jeziku napisao profesor Karl Garbers, a na bosanski ga je preveo Muhamed-ef. Sarađivao je i u nekim čisto stručnim listovima, kao što je za svoje studente napisao i priručnik Računanje logaritmarom, Sarajevo, 1963, str. 55+1.
(Prvi put objavljeno u: Takvim, 1978, str. 193-196.)
Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998., str. 136-141.