Autor: dr. Hazim Šabanović
U nizu bosansko-hercegovačkih pisaca, koji su svoja naučna djela pisali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, vrlo ugledno mjesto zauzima mostarski muftija i profesor Mustafa Ejubić ili Ejubović. Potpuno mu je ime Muṣṭafā b. Yūsuf b. Murād Ayyūbī (Eyubi-zade) al-Mostārī. Pod tim imenom on je poznat u naučnom svijetu dok je u svom zavičaju poznatiji pod nadimkom „Šejh Jujo“. On je bio najplodniji pisac na prelazu iz XVII u XVIII vijek i jedan od najmarkantnijih figura u muslimanskom krugu intelektualnog života Bosne za sve vrijeme cvjetanja islamske obrazovanosti u jugoslovenskim zemljama.
Rođen je u Mostaru 1061/1651. godine. Njegov otac Yusuf b. Murad bio je profesor Karađoz-begove medrese u Mostaru. Umro je oko godine 1068/1658, kad mu je sin Mustafa bio tek u sedmoj ili devetoj godini života. Mustafa je pripravne nauke učio u Mostaru. Učitelji su mu bili Ahmed ef. Opijač, hadži Ismail ef. Opijač, otac njegovog učenika i biografa Ibrahima Opijača, zatim ondašnji mostarski muftija Hasan-efendija, mostarski kadija Ismail-efendija i drugi. Svi su bili na glasu kao vrlo učeni ljudi.
Kako se Mustafa odlikovao bistrinom i marljivošću, i kako je težio za višim obrazovanjem, to se godine 1088/1677. u 27. godini svoga života uputio u Istanbul na više studije. Tamo je slušao predavanja kod Qara Bekira Tirevije, ‘Arabzadea, Mevla Saliha, i drugih carigradskih profesora, koji su bili na glasu kao prvi islamski naučnici svoga vremena u Turskoj carevini. Studirajući marljivo, Mustafa se brzo razvio tako da je još kao student u Carigradu napisao nekoliko djela, a među njima i komentar djela Miftāḥ al-uṣūl od Molla Husrawa o izvorima šerijatskog prava. To mu je djelo pribavilo velik ugled među carigradskom ulemom (up. Bosna-salnamesi za god. 1302, str. 6; Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo, 1912, str. 119).
Nakon završenih studija, dobio je profesuru na nekoj medresi u Istanbulu i brzo stekao glas kao dobar profesor tako da su učenici raznih drugih carigradskih medresa dolazili da slušaju njegova predavanja. Najveći dio svoga slobodnog vremena provodio je u bogatim carigradskim bibliotekama, prepisujući razna djela glasovitih islamskih pisaca i sakupljajući građu za svoje spise. Stoga se poslije njegove smrti u njegovoj bogatoj biblioteci našlo preko šezdeset većih djela raznih pisaca, koje je sam prepisao.
Sudeći po podacima koje nam pruža njegov učenik i biograf Ibrahim Opijač, kao i školski priručnici, koje je sam napisao, Šejh Jujo je osjećao svu učmalost i težinu starijih metoda nastave u Turskoj, i svojim metodom predavanja pokušavao da krči nove puteve u metodici nastave, pa je, čini se, imao i izvjesnog uspjeha u tome. Na to po malo upućuje i činjenica da mu je neki Abdurrahman-paša povjerio odgoj svoga jedinca sina Abdullaha, za koga je Šejh Jujo napisao posebne udžbenike, i za četiri godine obradio s njim gradivo, koje se inače obrađivalo osam do deset godina. Godine 1102/1690. smrt mu je pokosila toga učenika u koga se uzdao da će se njime ponositi. Za njega je Šejh Jujo napisao komentar Zamahšari-jevu djelu Kitāb al-unmūḏaǧ o arapskoj gramatici i po njem’ ga nazvao al-Fawā'id al-‘abdīya.
Godine 1104/1692, upravo kad je Šejh Jujo trebao da dobije profesuru na jednoj od najuglednijih carigradskih škola, umre mostarski muftija Hasan-efendija, a Mostarci pozovu i zatraže Mustafu da im bude muftija. Njegovi carigradski prijatelji htjeli su da ga zadrže u Carigradu gdje ga je čekala sjajna budućnost. On im je odgovorio: „Ja osjećam da vjetar Svemilosnog dolazi iz Hercegovine“, i nije imao snage da ne prihvati taj zov rodne grude, koja je tada teško podnosila sve nedaće, koje su pratile naše zemlje i narode u ono doba najvećeg i najdužeg rata između Turske s jedne, i zapadnih saveznika s druge strane. Mjeseca rebia II. 1104/krajem 1692. došao je u Mostar, nakon petnaestogodišnjeg boravka u Istanbulu. Po povratku u domovinu on se s još većim elanom prihvatio posla; držao predavanja, pisao svoja djela i izdavao pravna mišljenja (fatāvā). Umro je u utorak 15. rebia II. 1119/16. jula 1707. godine u pedeset i sedmoj godini svoga života. Mnogo kasnije, godine 1247/ 1831, Ali-paša Rizvanbegović podigao je nad njegovim grobom turbe (mauzolej) koje i danas postoji, preko puta džamije Ibrahim-age Šarića. Na nišanu mu stoji arapski natpis koji glasi u prevodu: „Šejh Jujo Mustafa b. Jusuf b. Murad, rođen godine 1061. (počinje 25. XII 1650), umro 1119. (počinje 4. IV 1707)“.
Mustafa b. Jusuf napisao je sljedeća djela:
I Uṣul al-fiqh
1. Miftāḥ al-ḥuṣūl li mir'āt al-uṣūl fī šarḥ mirqāt al-wuṣūl („Ključevi uspjeha u studiranju ogledala institucija“). To su glose (ḥāšiya) na djelo Mir'āt al-uṣūl, koje predstavlja komentar djelu Mirqāt al-wuṣūl o izvorima šerijatskog prava. Osnovni tekst i komentar napisao je Muḥammad b. Farāmurz b. ‘Alī Mollā Husrau at-Tarasūsī, umro 885/1480. godine. Šejh Jujo je ovo djelo napisao 1103. što odgovara 1691/92. godini, još u vrijeme svojih studija u Istanbulu. Prije njega glosirali su navedeno djelo još osmorica naučnika (v. Brockelmann, Geschichte der arabichen Litteratur, Suppl. II, 317), ali su Šejh Juji ove njegove glose ipak pribavile velik ugled među carigradskom ulemom. (Vidi Bosna Salnamesi za god. 1302, str. 6, Bašagić, n.d., str. 119).
Autograf u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu broj 3871 (iz Karađoz-begove biblioteke u Mostaru br. 24). Drugi divan primjerak ima Orijentalna zbirka Jugoslavenske akademije u Zagrebu br. 1404, zatim broj 1527 u istoj zbirci, koji je prepisao Mehmed b. Husein iz Ljubuškog 1191/1777. godine. Četiri prepisa imaju carigradske biblioteke: Sulemaniya br. 361, Damad br. 57 i 12, Damad-zade br. 716.
2. Fatḥ al-asrār al-muġnī fi'l-uṣūl. To je komentar na djelo Kitāb al-muġnī fī uṣūl al-figh, što ga je napisao Ğalāladdin ‘Omar al-Habbāzī al-Bahtiyārī al-Huǧandī, umro 691/1292. g. Postoje još druga četiri komentara na ovo djelo, a ovaj, Šejh Jujin, koji je napisan 1109. – 1697/8. g., nije zabilježen u Brockelmannovoj Istoriji arapske literature.
Autograf u Gazi Husrev-begovoj biblioteci br. 4027 (iz Karađoz-begove biblioteke br. 63) i to je jedini poznati primjerak ovoga djela.
3. Muntaǧab al-ḥuṣūl fī šarḥ muntahab al-uṣūl. To je komentar na djelo Kitāb al-Muntahab fī uṣūl al-maḏhab, koi se obično naziva Al-Ḥusāmī, a napisao ga je Muḥammad b. Muḥammad b. Omar al-Ahsikati Ḥusāmaddin, umro g. 644/1247. (v. Brockelmann, GAL Suppl. I, 654). Ovo su djelo više puta komentarisali najglasovitiji islamski pravni pisci pa među njima i naš Šejh Jujo. Samo njegov komentar do sada nije zabilježen u istorijama arapske literature.
Jedini poznati primjerak ovoga djela nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci br. 3858, 1, u koju je dospio iz Karađoz-begove biblioteke br. 62.
II Stilistika
4. Ḥawāšī ‘alā hawāšī šaiḥ al-islām al-Herewī ‘alā Muhtṣar fil-ma'ānī. Sa'duddīn Mas'ūd (Maḥmūd) b. ‘Omar at-Taftazānī, umro 792/1390. napisao je između ostalih djela i Al-Muhtaṣar fī ‘ilm al-ma'ānī o arapskoj stilistici. (v. Brockelmann II, 215) pa je Ahmad b. Muḥammad b. Yaḥyā b. Muḥammad al-Herewī Ḥafīd at-Taftzanī (umro 916/1510) napisao glose na to djelo, a onda je Šejh Jujo na te glose napisao ove superglose.
Ovo djelo navodi Opijač u popisu Šejh Jujinih radova, ali do sada nije nađen nijedan primjerak toga djela.
5. Šarḥ ‘ala dibāǧati'l-Muhtaṣar fi'l-ma'ānī, komentar uvudonog dijela gore navedenog djela Al-Muhtaṣar, ali ni ovaj rukopis do danas nije pronađen. (up. Handžić, Književni rad bosanskohercegovačkih muslimana, Sarajevo 1934, 24)
III Sintaksa
6. Šarḥ al-unmūḏaǧ az-Zamahšarī fin-naḥw al-musammā bi'l-fawā'id al-‘abdīya. To je komentar na djelo Kitāb al-unmūḏaǧ, koje je napisao Zamahšari, a odnosi se na sintaksu arapskog jezika. Ovo je djelo šejh Jujo napisao u Carigradu g. 1094/1683. na molbu svoga učenika Abdullaha sina Abdurahman-paše (umro 1102/1690), i po njemu mu dao gornji naslov, kako to sam kaže u uvodu toga djela.
Rukopisi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu (br. 3883, prepisan g. 1094, iz Karađoz-begove biblioteke), u Orijentalnom institutu u Sarajevu (br. 57/50, prepisan g. 1102/1691) i u Univerzitetskoj biblioteci Svetozar Marković u Beogradu.
IV Disputacija
7. Šarḥ ‘alā ar-Risāla as-Samarqandīya fī'l-ādāb, komentar rasprave ar-Risāla as-Samarqandīya koje se tačno zove Farā'id al-fawā'id (‘awaid) li taḥqīq ma'ānī ‘l-isti'āra, a govori o metaforama. Osnovni tekst napisao je Abū'l-Qāsim b. ‘Abī Bakr al-Laysī as-Samarqandī, oko 888/1483. godine.
Djelo navodi Šejh Jujin biograf Opijač, a rukopis do sada nije pronađen.
8. Šarḥ ‘alā hāšiya šarḥ Mas'ūd ar-Rūmi ‘alā ar-risāla as-Samar-gandiya fī'l-ādāb. Na risalu pod br. 7 napisano je vrlo mnogo komentara i glosa. Jedan komentar i glose napisao je između ostalih Kamāladdīn Mas'ūd b. Ḥusain aš-Šarwānī ar-Rūmī, umro 905/1488, pa je Šejh Jujo na njegove glose toga komentara napisao ovaj svoj komentar.
Rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (autograf) br. 3974,2.
9. Šarḥ ‘alā ar-Risāla as-Samarqandīya fī'l-ādāb li Mas'ūd ar-Rūmi. To je Šejh Jujin superkomentar na spomenuti komentar Mas'ūd ar-Rūmīja.
Rukopis nepoznat.
10. Hulāṣa al-adab, Repetitorij o disputaciji. Djelo navodi Opijač, ali rukopis do sada nije pronađen.
11. Šarḥ al-muhtaṣar ‘alā hulāṣa al-ādāb, kratak komentar na prethodno djelo. Navodi ga Opijač, rukopis nepoznat.
12. Šarḥ al-Muṭawwal ‘alā hulāṣa al-ādāb, opširan komentar istog djela. Navodi ga Opijač, ali rukopis nije poznat.
13. Šarḥ (ḥāšiya) ‘alā ar-risāla al-ḥanafīya fī'l-ādāb. ‘Adududīn ‘Abdurraḥmān b. Aḥmad b. ‘Abdulgaffār as-Ṣiddīqī al-Qādī al-Īgī az-Ẓafarī aš-Širāzī (umro 756/1355) napisao je pored ostalih jedan filozofski spis o dijalektici, pod naslovom Ādāb al-baḥṯ (al-munāẕara wal-hilāf), pa je Muḥammad at-Tibrīzī al-Ḥanafī (umro 900/1494) napisao komentar toga spisa koji je poznat pod imenom ar-Risāla al-Ḥanafīya. Zatim je Šejh Jujo napisao ovaj komentar ili glose na gornji komentar. Autograf u Gazi Husrev-begovoj biblioteci br. 3915, (iz Karađozbegove biblioteke br. 152).
14. Ḥāšiya al-Mostārī ‘alā Ḥāšiya Abi'l-fatḥ al-Amīr fi'l-ādāb ‘alā šarḥ al-maulā al-Ḥanafī ili Ḥāšiya ‘alā al-Fawā'id al-Mīrīya ‘alā ar-Risāla al-Ḥanafīya. Abu'l-fatḥ Muḥammad b. Amīn (Amīr) as-Saydī al-Ardabilī napisao je oko g. 875/1470. glose na ar-Risāla al-Ḥanafīya (v. Ovdje br. 13) pa je na te glose Šejh Juju napisao ove svoje superglose. Djelo je napisano 1095-1683/84 godine. Autograf u Gazi Husrev-begovoj bilioteci br. 3987 (Iz Karađoz-begove biblioteke).
15. Šarḥ ‘alā mā katabahu aš-Šarīf fi'l-ādāb. ‘Alī Muhammad al-Ğurǧānī as-Sayid aš-Šarīf (umro 816/1413) napisao je ar-Risāla aš-Šarīfīya fī qawā'id al-baḥṯ o disputaciji, koje je Šejh Jujo u ovome djelu komentarisao. To je, kako navodi Opijač, vrlo malen rad. Rukopis nije poznat.
IV Logika
16. Ḥāšiya ‘alā šarḥ al-Herewī ‘alā al-Muhtaṣar fī'l-manṭiq. Aḥmad Herewī (Vidi gore pod br. 4) napisao je superkomentar na djelo Šarḥ al-Muhtaṣar od Sakkakija pa je Šejh Jujo napisao ove glose na to djelo. Rukopis do sada nije poznat.
17. Šarḥ ‘alā dībāǧa al-Muhtaṣar al-manṭiq. Kometar uvodnog dijela Muhtaṣara (v. br. 16). Rukopis nije poznat.
18. Šarḥ aš-Šamsīya ili Šarḥ al-ǧadīd ‘alā aš-Šamsīya fi'l-manṭiq. Naǧmuddīn ‘Alī b. Omar al-Qazvīnī al-Kātibī, umro 675/1276. ili 639/1242, napisao je, pored ostalih, Risāla aš-Šamsīya, koju je Šejh Jujo u ovom svome radu komentarisao. Rukopis nepoznat.
19. Šarḥ ‘alā ar-risāla al-Asīrīya fi ‘l-manṭiq ili Šarḥ al-Īsāġuǧī. Komentar poznate arapske recenzije djela Eisagoge od Porphiriusa, koju je napisao Ebherī (umro 663/1265).
Ovo Šejh Jujino djelo je napisano u Istanbulu i autor ga je posvetio svome prijatelju Abdurrahman-paši – kako kaže u predgovoru.
Rukopisi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci br. 3874 (iza Karađozbegove biblioteke br. 143 prepis iz 1093/1682), br. 3675 (odnosno 473) i 3578 (odnosno 153), Orijent zbirka Jugoslovenske akademije br. 1407 (prepisao Mehmed b. Husein iz Ljubuškog 1195/1781, br. 1408 I) (prepisao Mehmed Salihov iz Mostara 1124/1712). Biblioteka Kilič Ali u Istanbulu br. 661. Izdanje: Istanbul 1316. u redakciji Mehmed Tevfik ef. Okića (up. Bašagić, n.d. 122).
20. Ḥāšiya ‘alā šarḥ al-‘Aḍudīya fi'l-waḍ’ li ‘Iṣāmuddīn. Rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci br. 3957 (iz Karađoz-begove biblioteke br. 121, prepis iz 1102/1691. godine.).
21. Šarḥ at-Tahḏīb al-manṭiq wal-kalām. Komentar na djelo at-Tahḏīb al-manṭiq, koje je napisao Sa'duddīn at-Taftazānī (umro 792/1390). Ovo je posljednje djelo, koje je napisao Mustafa Ejubić. Ono je završeno u nedelju 4. redžepa 1118. = 12. oktobra 1706. godine.
V Dogmatika
22. Badr al-ma'ālī fī šarḥ (Bad’) al-amālī. Komentar dogmatičke versifikacije Bad’ al-amālī koju versifikovao Sirāǧuddīn ‘Alī b. Oṯmān al-Ūšī al-Fargānī 569/1173. godine. Rukopis u Orijentalnom institutu u Sarajevu br. 57/50, prepisan 1100/1742. godine.
23. Ḥāšiya ‘alā šarḥ al-qasīda al-lāmīya li ‘l-Qarabāgī. Glose na komentar gornje kaside (br. 22) koji je napisano Qarabāgī, umro 942/1535. godine. Rukopis u Orijentalnom institutu u Sarajevu br. nov. 237, 2 prepis iz g. 1100; drugi primjerak u Petrogradu (v. Brockelmann, GAL I. 429).
VI Faraid
24. Lubb al-farā'iḍ ili Risāla fi ‘l-farā'iḍ, traktat o šerijatskom nasljednom pravu. Rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci br. 3860 (iz Karađoz-begove biblioteke br. 224).
25. Šarḥ ‘alā Lubb al-farā'iḍ, komentar gornjeg traktata o šerijatskom nasljednom pravu. Autograf u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu br. 3860, 1.
26. Šarḥ ‘alā ar- Risāla an-nasafīya fi ‘l-farā'iḍ. Komentar poznatog Nasafijevog spisa o šerijatskom nasljednom pravu. Rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu br. 3860, 2 (iz Karađoz-begove biblioteke br. 224).
VII Leksikografija
27. Šarḥ ‘alā al-luġat al-mausūma biš-Šāhidīya. Komentar na perzijsko-turski rječnik u stihovima, pod naslovom Tuḥfa-i Šāhidī, a napisao ga je Šahidi-dede. Komentar je pisan sa stanovišta metrike. Rukopis u Orijentalnom institutu br. 60 (prepis iz 1138-1725/26 godine). Drugi primjerak ima Orijentalna zbirka u Zagrebu, ranije u vlasništvu Tajib ef. Saračevića iz Sarajeva.
VIII Propovjedništvo
28. Nafā'is al-maǧālis (fi ‘l-wa'ẓ). Zbirka propovjedi. Djelo navodi Opijač, ali rukopis nije poznat.
Pored ovoga spomena, koji je sebi Šejh Jujo sačuvao svojim plodnim književnim radom, njegovo ime i danas živi u rodnom gradu u narodnoj legendi.
Izvori i literatura:
- Niẓām al-‘ulamā’, biografija Šejh Juje, napisano Muṣṭafā al-Mostārī poznat pod pjesničkim imenom Hurremi. Djelo je pisano turskim jezikom po uzoru na istoimeni spis od Hasana Kāfīja al-Aqhisāri. U djelu je navedena lista od 28 učitelja (šayh), a prikazano je Ibrahim-paši. Muṣṭafā Ḥurremī ibn. H. Aḥmad b. Ḥurrem bio je po zvanju kadija. Rukopis u Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije br. 86/I (iz g. 1138), br. 427 i fragmenti br. 1414/II;
- Manāqib al-Fāḍil al-Muḥaqqiq Muṣṭafā b. Yūsuf al-Mostārī. Napisao Ibrāhīm b. Šayh ‘Isma'īl al-Mostārī -Opijač. Djelo je napisano arapskim jezikom u srijedu 17. ševvala 1119. godine. Autograf i jedan noviji prepis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci br. 3558 i br. 3858 (iz Karađoz-begove biblioteke);
- Bosna salnamesi za g. 1302 str. 6;
- Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo 1912, str. 118-123;
- Bašagić, Znameniti Hrvati, s.v.;
- M. Tahiri Brusali, Osmani müellifleri sub Mustafa al-Mostari;
- M. Handžić, al-Ğauhar al-aṯnā fī tarāǧim al-ulamā’ waš-šu'arā Busna, Kairo 1352;
- M. Handžić, Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, Sarajevo 1934, str. 22-24. Brockelmann, Geschichte der arabischen Literatur, I-V Leiden 1937-1949;
- Udovčić u Beharu I. 1900, str. 255.
Izvor: Prilozi za orijentalnu filologiju, VIII-IX/1958-9, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1960, str. 29-35.