Amina E. Nouri
Razum
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (Kur'an, XXXVIII:29)
Kur'an Časni veoma jasno i oštro osuđuje slijepo slijeđenje bilo kakve ideologije, jer ono znači zanemarivanje i odbacivanje jednog od najvećih Božijih darova čovjeku, a to je razum.
Razum kod čovjeka možemo promatrati kroz dva nivoa. Prvi je onaj koji je svojstven i životinjama – praktični razum, ‘akl ‘amali. Drugi je, pak, onaj koji čovjeka izdiže iznad životinje, a to je istraživački ili teoretski um, ‘akl nazari.
‘Akl ‘amali (praktični um) brine o našim potrebama i interesima. Čovjek ga stiče rođenjem, što mu je zajedničko sa životinjama. ‘Akl nazari (teoretski ili istraživački um) je neuhvatljiv i nije ga jednostavno definisati. On je poput novorođenčeta koje se postepeno razvija. Istraživačkim umom svjedočimo pojave u svijetu koji nas okružuje, saznajemo, spoznajemo i razvijamo svoje unutarnje potencijale.
Hazreti Ali, mir neka je na njega, u Stazi rječitosti kaže: „Svrha poslanstva je razvijanje istraživačkog razuma.“
Fitret
Ti upravi svoje lice pravoj vjeri, fitretu čovjekovom, po kome ga je Allah stvorio… (Kur'an, XXX:30)
Fitret znači narav, ćud, priroda, karakter. Uzvišeni Allah, dž.š., stvorio je čovjeka s najljepšom prirodom, najljepšim sposobnostima i svojstvima.
Čovjekova sklonost tehvidu, vjerovanju u jednog Boga, nalazi se u njegovoj prirodi i posredstvom fitreta on stremi Stvoritelju. Ako se fitret njeguje, čovjek njime oživljava neke atribute (sifate) Stvoritelja, npr. rahmanijjet (milostivost), ‘adalet (pravednost) itd. Poslanikova misija je buđenje ovih osobina i podsticanje čovjeka na izvršenje zadataka.
U biti svakog čovjeka, fitretu svakog pojedinca, štaviše svakog bića,prisutno je priznanje Vlasnika koji upravlja, kojeg je nemoguće negirati. Ukoliko bi čak neko jezikom i negirao, njegov vlastiti fitret ne bi svjedočio u prilog takvih riječi. Kako to Kur'an kaže: I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita. (Kur'an, XXVII:14)
Promjenjivost morala
Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje, Allah doista neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti. (Kur'an, IV:137)
Prema Gazaliju, iz ovoga ajeta vidljivo je da je moguća promjena uvjerenja (akide), a moral (ahlak) je, ustvari, posljedica uvjerenja. Promjenjivost morala je moguća u obliku: nestajanja, nazadovanja i napredovanja. Nestajanje je svojstveno za materijalni svijet – svijet prostora i dimenzija, a napredovanje i nazadovanje za duhovni svijet.
Čovjeku je pružena mogućnost izbora, te shodno njegovom zalaganju on napreduje ili nazaduje. Pozitivnu promjenu sprječava zastor satkan od hrđavih djela i grijeha. On predstavlja prepreku između čovjeka i istine u njemu – njegove zbilje. Uvjet za promjenu na bolje jeste spoznaja (ma'rifet) i poznavanje njene uloge u izgradnji čovjekovog morala.
Hazreti Ali, mir neka je na njega, u Stazi rječitosti kaže: “Mnogi su umovi zarobljeni i njima vladaju njihovi nefsovi.” Stoga, želiš li istinsku slobodu koja će ti donijeti korist i pobjedu na oba svijeta, okreni se Njemu – Stvoritelju svega.
Hazreti Mevlana u Mesneviji kaže:
Svjetlo Kur'ana nam svijetli i pokazuje –
da razlikujemo istinito od neistinitog.
Bljesak dragulja treba da se vidi u našem oku,
kad bude tako, u nama je i pitanje i odgovor.
Ako čovjek shvati da Allahu sve pripada i ako spozna da je On apsolutni vlasnik svega, te da je svako biće u Univerzumu ovisno o Allahu, dž.š., onda za takvog čovjeka činjenje nepravde, tlačenje drugih i pohlepa za Ovim svijetom više nemaju smisla. Takva spoznaja čovjeku donosi unutarnje pročišćenje, pa nakon toga za njega ne postoji niko drugi pred kim bi se pretvarao i kome bi udovoljavao.
Kada čovjek dođe do ove spoznaje, onda nema potrebu za postepenim mijenjanjem svoje ćudi već će odmah nastojati zapriječiti puteve hrđavom da se nađe u njegovom biću, u njegovoj duši i u njegovim postupcima.
Božija blizina
Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. (Kur'an, L:16)
Bog je uistinu blizu, On nije daleko od nas. Međutim, ovo je zbiljska, egzistencijalna bliskost. Budući da ona nije stečena nekim pregnućem, otud je ne možemo ni prihvatiti kao svrhu i cilj čovjekovog usavršavanja.
Božija blizina kao izraz bliskosti sa Uzvišenim Bogom je cilj kojem čovjek stremi pročišćavajući i usavršavajući svoju nutrinu, što je vidljivo kroz njegovo razmišljanje i djelovanje.
Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje! (Kur'an, XVIII:110)
Po Kur'anu, čovjekovo savršenstvo nedvojbeno zavisi od Božije blizine, a put koji ga vodi ka tome je put ibadeta. Kur'an i hadis nam ukazuju da se putem izvršavanja preporučenih djela i izbjegavanjem zabranjenih djela (harama) uspostavlja posebna veza između čovjeka i Boga. Oživljavanjem Allahovih, dž.š., sifata u sopstvenoj nutrini čovjek otvara sebi puteve ka Božijoj blizini.
U tom smislu jedan hadis-kudsi kaže: „Robe moj, klanjaj Mi se da bih te učinio Sebi sličnim (da bih u tebi oživio Svoje sifate).“
Čovjek nakon racionalnog sazrijevanja može putem umskih aktivnosti i racionalnih dokazivanja manje-više postati svjestan svoje egzistencijalne potrebitosti i otkriti postojanje Stvoritelja svijeta. Njegovo napredovanje ide sve dotle dok razum, na kraju svog putovanja, putem stečenog znanja ne pronađe svoje postojanje u povezanosti sa svojim Gospodarem. Ali, ovo umsko putovanje samo po sebi ne rezultira otkrovenjem i osvjedočenjem.
Preovladavanje osjetilnih nagona i emocionalnih materijalnih sklonosti obično ne ostavljaju prostora za manifestaciju i pojavu fitretske spoznaje, osim onda kada čovjek odluči da spriječi njihove pobune i donekle se osvijesti i otvori put dubinama svoje duše, a tada započinje njegovo duhovno putovanje prema Istini. Naime, u tom trenutku ljudsko biće svoje srce učini svjesnim Boga i nastavljanjem jačanja srčane pažnje glača fitretsku spoznaju, približavajući se tako Bogu.
Kad čovjek postane jedna kapljica iz Allahovog mora,
svih sedam mora bude potčinjeno toj kapljici.
Ako jedna šaka zemlje (čovjek) izvršava Allahove naredbe,
svemir polaže glavu pred tom šakom zemlje.
Čovjek od zemlje kad je loptica Istine,
pred njegovom zemljom glavu obaraju i meleki.
Zemlja je svojom težinom teža od vode,
ali pogledaj tu zemlju (čovjeka), može proći Arš.
/Mevlana, Mesnevija II/
Literatura:
Eydi, Akbar, Savršeni ahlak, (prijevod: Amar Imamović), Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2004, 141 str.
Korkut, Besim, Kur'an časni, prijevod na bosanski jezik, http://majkaidijete.ba/religija/kuran/kuran
Rumi, Mevlana Dželaluddin, Mesnevija, II svezak, (prijevod: Fejzulah Hadžibajrić), Katedra Mesnevije, Sarajevo, 1987, 353 str.
Izvor: magazin Ašk, br.9, Dobra knjiga Sarajevo.