Način nastanka oblaka i padanja kiše
Način nastanka oblaka i padanja kiše

Način nastanka oblaka i padanja kiše


Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti

vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz brda oblaka na njemu, spušta gr d, pa njime

koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi ‒ blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid. [1]

 Ono što je zanimljivo i što, kako smo već kazali, postoji i u ostalim kur’anskim ajetima jeste činjenica da Bog Uzvišeni svaku od ovih pojava pripisuje Sebi: “Bog polahko razgoni oblake.” Kur’an nas naučava da vidimo kako Bog polahko podiže paru, zatim približava oblake jedne drugima i kad postanu zbijeni, spušta kišu. Također, u vezi s grȁdom se kaže: Bog spušta grȁd. Sam grȁd ne bira gdje će pasti, jer Bog zapovijeda gdje će pasti, a gdje neće.

U navedenom ajetu je dio koji treba bolje objasniti:

On s neba, iz brda oblaka na njemu, spušta grad…[2]

Gdje su brda na nebesima i kako da se iz brda nešto spušta? Istaknuti naučnici iz ove oblasti kažu da se oblaci u Zemljinoj atmosferi zgušnjavaju u obliku brda. Ovo iskustvo mogu doživjeti putnici u avionu koji ponekad pogrešno oblak zamijene za brdo. Dakle, oblaci se toliko nagomilavaju jedan na drugi da se pojavljuju planine oblaka u atmosferi i iz tih planina pada grȁd.

U skladu s ovim zaključkom pod izrazom brda (جبال ) misli se na planine oblaka, a ne na planine kakve postoje na Zemlji, a ovaj zaključak se temelji na stanovištu da se pod izrazom nebo  (سماء ) u ovom ajetu misli naZemljinu atmosferu.

Ranije smo kazali da se riječ nebo  (سماء ) ponekad koristi u značenju sedam nebesa (od kojih je najniže ono koje je iznad zvijezda koje mi vidimo). Međutim, nebo iz kojeg se spušta kiša je nebo Zemljine atmosfere. Oblaci se formiraju upravo u atmosferi i ništa se s nekog drugog mjesta ne prosipa na oblake. Izrazom grȁd (بارد من ) u Časnom Kur’anu upotrijebljen u oba značenja, i za grȁd i za snijeg. U Kur’anu riječ snijeg nije posebno spomenuta. U arapskom jeziku za snijeg se koristi riječ seldž  (ثلج ), (ali obje riječi podrazumijevaju ustvari ledenu kišu. Moguće je da se oboje u Kur’anu spominje jednom riječju – bered.

 

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur'anska naučavanja, s perzijskog preveo Refik Razić, str. 47.-48.. fondacija Mulla Sadra, 2018.

 

 



[1] En-Nur, 43.

[2] En-Nur, 43.