Najčešće greške roditelja tinejdžera
Najčešće greške roditelja tinejdžera

Najčešće greške roditelja tinejdžera


Roditelji tinejdžera ponekad prave greške kojih i nisu svjesni. U ovom razdoblju djeca brzo rastu i sazrijevaju, a roditelji ponekad zaborave da stare metode više nisu djelotvorne. Kako rastu i mijenjaju se naša djeca, tako i naš odnos prema njima mora da raste i prilagođava se novim okolnostima.

Greške u pristupu tinejdžerima mogu da imaju dugoročne posljedice i čak naruše odnos i izgrađeno povjerenje. Evo koje su najčešće greške kod roditeljskog pristupa adolescentima:

  • Postaviti tinejdžera ispred sebe i održati mu lekciju iz života, ponašanja ili nečeg drugog neće biti efektno. Pristup “ja sam ti roditelj i autoritet, i onako je kako ja kažem“ potpuno je kontraproduktivan. Djeca u ovom dobu sebe ne smatraju djecom i odbijaju bilo kakvu vrstu pridika. Konstruktivan razgovor, razmjena mišljenja i stavova te pregovori najbolji su načini da se tinejdžerima ukaže na problem, propust ili nedolično ponašanje. Razgovarajte sa svojim tinejdžerima kao sa sebi ravnima i iznenadit ćete se rezultatom.
  • Postoje određena ponašanja koja mi često smatramo normalnim u tinejdžerskim godinama: spavanje do kasno ili bježanje iz škole. Mnogi roditelji imaju stav da je to jednostavno faza kroz koju djeca moraju da prođu. Ipak, na taj način im samo pokazujemo da je u redu da zanemare obaveze i odgovornosti. Roditelji treba da reaguju na neodgovorno ponašanje jer će se u suprotnom takvo ponašanje zadržati i kasnije u životu.
  • Iznenadne, stroge i isključive kazne u ovom dobu nisu djelotvorne. Možda će se kaznom kratkoročno riješiti problem, ali dugoročno će se pojaviti inat koji može da rezultira većim i ozbiljnijim problemom. Razgovarajte sa djetetom i dogovorite se o tome gdje su granice. Zajedno definišite posljedice i toga se držite. Na primjer, ako ste se dogovorili da vaš sin mora da dođe kući do 10 sati, odmah se dogovorite da će probijanjem tog termina dobiti zabranu sljedećeg izlaska. Ako unaprijed zna koja je posljedica, vjerovatno neće prekršiti dogovor. Dokazano je da je ova metoda izuzetno efektna.
  • Uvijek postavite razumne ciljeve za vaše dijete. Očekivanja koja imate prema djetetu moraju uvijek da budu u skladu sa njegovim sposobnostima i kvalitetima. Ako od djeteta koje ima teškoće pri učenju očekujete odličan uspjeh, tada znajte da mu u tome morate pomoći tako što ćete angažovati privatne profesore za određene predmete ili ga upisati na kurs. Čak i pored toga, očekivanja nikada ne treba da budu prevelika.
  • Ne kritikujte djecu previše. Kritika i ukazivanje na negativne faktore može samo da pogorša situaciju. Umjesto toga, prvo iznesite pozitivnu stranu priče, pa tek onda ukažite na propuste.
  • Često roditelji jednostavno očekuju od djece da ne usvoje loše navike. Prije nego što izrazite takva očekivanja, uložite vrijeme i trud da biste podigli djeci svijest o opasnostima takvog ponašanja. Počnite na vrijeme, još dok su mali, i ukazujte im povremeno koje se opasnosti kriju u određenim stvarima. Dajte im sve informacije, neka to ne bude tabu tema. Čvrsta svijest će odraditi mnogo više nego čvrsta zabrana.
  • Nedostatak komunikacije često dovodi do razvoja oštrog stava i nepoželjnog ponašanja djece. Zato, stalno razgovarajte s tinejdžerima o svakodnevnim stvarima.
  • Nepoželjno ponašanje djece, kao što je izostajanje sa nastave, često je kamuflirano dobrim ponašanjem prema vama, osmijehom, poljupcem poslije škole… Roditelji tinejdžera ne smiju da budu površni u ovom odnosu. Ukoliko vam je bilo šta sumnjivo, dobro istražite o čemu se radi.
  • Pretjerano korištenje interneta, roditelji tinejdžera često shvataju kao neminovnost. Ipak, budite u toku. Dajte im prostora, ali pratite koje stranice posjećuju. Mnoštvo sadržaja koje nije prilagođeno djeci je dostupno na internetu svima. Razgovarajte o tome sa djetetom i uputite ga u opasnosti i zamke koje krije internet.
  • I za kraj: Nemojte biti prestrogi, ali imajte kontrolu. Budite druželjubivi, ali zadržite autoritet. Pokažite ljubav i razumijevanje, ali i odlučnost.

 

Izvor: psiholog.ba