Plemenit čovjek, pravi čovjek ne dozvoljava da mu život prođe uzalud. On nastoji da ga ispuni velikim djelima, jer ne spada među one koji provedu decenije svoga života s rukama u džepovima, bez truda i nastojanja. On ne spada ni među one, koji su iz egoističnih pobuda u svojoj bolesnoj pohlepi za ovozemnim bogatstvima, spremni da gaze preko drugih ljudi.
Životnih ciljeva ima mnogo. Skala njihovih vrijednosti je velika. Ljudi po svojim sklonostima usmjeravaju svoje živote. Međutim, mu'minu je Allah, dž.š., jasno postavio i odredio cilj. A cilj je postati potpun i pravi čovjek, odgojiti svoju dušu tako da dosegne najviše duhovne visine. S tim ciljem pred očima i mislima treba da su prožeta sva mu'minska htijenja i nastojanja. Na putu ka tom cilju dobiva se snaga za djelo i napor. Prostori usavršavanja ljudskih duša su neizmjerni. Pružaju se od podizanja grančice sa puta, do bezbrojnih dobrih djela u ime Allaha, dž.š. Rad, marljivost, snažna volja, ljubav prema nauci, milosrđe, samoprijegor – samo su neka područja ljudskih življenja kroz koja se prolazi, da bi se dostigao najviši cilj.
Mladi čovječe! Zamisli sada ljude, koji žive bez ideala, bez svrhe! Kako su samo turobni dani sive svakodnevnice u kojoj nema radosti najvišeg cilja! Tu nema prave zore niti pravog sunca života. Mu'minsko življenje na najljepšem putu, prelazi duhom granice ovog života, ne zna za smrt. Zna samo za život pun ljepote i smisla, život pun svrhe, velike i plemenite. Ljudska smrt nije smrt. To je samo prelaz u bolji svijet, hod ka susretu sa najdražim, Allahom, Stvoriteljem. Ovaj život je samo etapa ka vječnom životu. Ističući moralne vrline, kojima se odlikuje onaj koji teži ljubavi prema Allahu, koji ima za cilj savršenstvo duše, Ibni Sina je rekao: „Onaj, koji je spoznao Istinu hrabar je, a kako da ne bude kad je pošteđen straha od smrti. Velikodušan je, pa kako da ne bude, kad je daleko od ljubavi prema neistini. On prašta mnogo, a kako da ne prašta, kad mu je duša iznad toga, da bi je mogle povrijediti ljudske zablude.“
Možda će neko upitati: pa zašto toliki trud, zašto težiti tom cilju?
Mu'min će reći: „Na Allahovom putu u slijeđenju Istine, čovjeka očekuju najveće nagrade na ovom i drugom svijetu – mir, sreća i zadovoljstvo. Ako čovjek postigne Allahovu milost, ako njegova duša u času smrti bude predana Allahu, dž.š., pred njim se otvaraju neslućene mogućnosti.“
A što je najveća moguća sreća? Sigurno znaj: Džennet, vječni spas u milosti Allahovoj, dž.š., u društvu dobrih ljudi.
Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti i divne dvorove u vrtovima edenskim. A Allahovo zadovoljstvo veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti! (Kur'an, IX:72.)
A sretni će u Džennet; dok je nebesa i Zemlje u njemu će boraviti – osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Biće to dar, koji će neprekidno trajati. (Kur'an, XI:108.)
Za Džennet, za ljubav Allahovu, bezbroj je onih koji su živjeli i umirali. Smrt je njima otvarala puteve ka džennetskim vratima. Oni su znali da je to staza najvećeg cilja!
Poziv na lijepu ćud i težnja ka savršenstvu duše, bio je poziv svih Božijih poslanika. Svi Allahovi poslanici isticali su se tim odlikama. Pa kako onda da mu'mini ne ustrajavaju na usavršavanju ćudi kad znaju da su za tim plemenitim ciljem težili svi čestiti, duhom veliki i dobri ljudi, kad znaju da su loše ćudi otrov koji ubija i koji udaljuje čovjeka od Allaha, dž.š., i od svakog dobra!? Taj otrov čovjeka svrstava u nečasne i zle i širom mu otvara vrata Džehennema.
Izvor: Ismet U. Šehibrahimović, Snagom vjere do savršenstva duše, El-Kalem, Sarajevo, 1990., str. 17-19.