(Članak je preuzet iz časopisa Behar – List za pouku i zabavu, god. IV, urednik: Edhem Mulabdić, Sarajevo, 1903/4., str. 276-277.)
Namaz, kako je poznato svakom muslimanu, jedan je od pet islamskih temeljnih dužnosti. Zasniva se kao i ostali temelji islama na Božijoj objavi – Kur'ani azimuššanu, od koga svaki stručak sadržaje duboke misli. Po propisima te objave nalaze muslimani vječni spas na oba svijeta. O Islamu samom pisahu i strani naučenjaci i ne mogahu da ne priznaju one uzvišene principe njegove. Dakle, ljudi rođeni izvan islamskog domašaja, odrasli izvan islamskog odgoja, ovako govore o njemu, a mi neki, pored svega toga, ipak smo još u gafletu. A to je pogreška tim veća, što se svi ti uzvišeni propisi posve slažu sa zdravim razumom. Čovjeku, da bude musliman, potrebno je: srcem vjerovati, a jezikom očitovati, da je Bog jedan i Muhammed, a.s., Njegov pejgamber. Očitovanje jezikom na drugom je stepenu, a srcem vjerovanje na prvom. I u ovome su mnogi inovjerni naučenjaci našli onu veliku i uzvišenu ideju, te su se mnogi na osnovu ovoga ispričavali, jer ne mogu s raznih obzira da kao muslimani izađu na javnost. Neko to ne može da učini s familije svoje, neko čeka zgodniju priliku i svakoga ipak sam islam ispričava, kad inače ispunjava bar prvi i najglavniji uvjet. A da su mnogi inovjerci priznali islam i prihvatili ga, pomaže još i to, što se propisi njegovi, glavne dužnosti ni malo ne odaljuju od zdravog razbora, dapače, sadržaju u sebi i glavne temelje zdravlja i higijene. Da to vidimo samo kod namaza.
Namaz je klanjanje, a to znači: Bogu se moliti i pokoran mu biti. Kako za svaki ini posao, tako i za ovaj, treba neke kretnje. U tim se kretnjama izražava ona pokornost i poniznost Bogu, dž.š. U namazu vidimo ove dijelove kretnje: stajanje, sjedenje, pregibanje i sedžde. Kretnje ove vrste od uvijek pokazuju poniznost i pokornost kao i poštovanje. No, mi ćemo promatrati ove kretnje samo sa gledišta medicine. Lahko i umjereno pregibanje tijela jest vrlo potrebna kretnja za tijelo uopće. Ovakva kretnja, kakva je u namazu, pospješuje pravilnu cirkulaciju krvi, kao i dobru probavu. Za ljude, kojima je posao skopčan s kretnjom, namaz je odmor, isto tako za umne radnike; za one, pak, koji sjede, namaz je dobra kretnja. Stajanje i sjedenje u raznim oblicima kao kijam, sedžde, ruću’ itd. lahko potakne sve dijelove tijela na rad; naročito onako umjereno i pravilno ustajanje, sjedanje i pregibanje, kakvo je kod namaza, vrlo povoljno djeluje na rad pojedinih udova.
A tek razdioba samih namaza po dnevnom dobu. Sabah namaz je određen rano u jutro. Poslije onog velikog odmora, spavanja, čovjeku je svakako potrebno, da svoje mišiće protegne, da ih tako donekle pripravi na rad. Osim toga upravo je sabah-namaz uzrokom, da čovjek ustaje rano svakako prije sunca, a to mu vrlo dobro potpomaže zdravlje. Da pak svaki put ustane na taj vakat u pravo vrijeme, potrebno mu je i lijeganje ranije tj. u pravi vakat, iza jacije. Eto to ga već upućuje na pravi prirodni život. I svi se liječnici u tom slažu, da je noć upravo po prirodi čovjeku određena za spavanje. Dakle, misleći da u sabah ustane, lijegaće rano i tako provesti noć u spavanju i odmoru.
Po svojoj prirodi čovjek može da radi u jednom komadu od sabaha do podne. Tada će ručati i klanjati podne, a to mu je vrlo lijepa promjena u radu, upravo pravi odmor. Između podne i mraka treba svakako jedan odmor, a tom će prilikom i ikindiju klanjati. Pred akšam, a poslije onog naporna rada ne može odmah za jelo, već namazom akšamskim učini vrlo zgodan prelaz od naporna rada na potpun mir. No, poslije večere ne bi bilo po zdravlje dobro odmah leći. Arapska poslovica veli: „Tegadde – temedde, teašše – temešše“ tj. iza ručka lezi, a iza večere prohodaj. Dakle, poslije večere puna stomaka vrlo je zgodno ustati i prohodati do džamije, gdje će se klanjati jacija ili bar, ako se i ne prohoda, jacija će ga zadržati da ne legne onako sit, a sam namaz učiniće dosta, da mu one sitosti nestane, pa da mirno spava.
Ko se, dakle, drži ovih propisa islamskih i klanja pet vaktova namaza, taj će u vidu higijene držati svoje tijelo u neprestanoj ali umjerenoj kretnji. Kolikim će na taj način zlim posljedicama izbjeći, to znaju najbolje strukovnjaci. Šta se puta dogodi, pa čovjek nešto trom postane, ništa ga ne može da potakne na kakvu akciju, na rad. Namaz je i u tom slučaju ono, što će ga dići iz one lijenosti i tromosti, te će tako na neki način predusresti ono mrtvilo u tijelu, probuditi krv i mišiće na rad. Naročito je namaz sa zdravstvenog gledišta korisna ustanova po one radnike, koji svoje poslove obavljaju sjedeći.
Ali od namaza po zdravlje ima još jedna velika korist, a to je abdest. Kako je poznato namazu je preduvjet abdest, dok se abdest ne uzme, ne može se namaz klanjati.
Može li išta čovjeka u razno doba i u raznim prilikama osvježiti kao hladna voda? Je li iza spavanja, je li poslije teška rada, je l’ pred spavanje, ma u svakoj zgodi, pranje ruku, lica, nogu itd. što se u abdestu obavlja od velike je koristi po zdravlje.
Na liječničkim se kongresima mnogo raspravlja o narodnom zdravlju, o životu naroda, te o svemu što ide u prilog zdravlju i što ga priječi. Naročito, u novije doba, svraća se osobita pažnja na čišćenje, od kad se počeše pronalaziti razni mikrobi itd. I tu je bivalo govora i o abdestu i tu mu se priznala velika korist. Po tom je abdest jedna korisna ustanova u islamskim obredima, kojoj je vrijednost jednaka u svim vremenima i ako se vazda nije mogla da uvidi.
Rukama čovjek obavlja gotovo sve poslove, koji su vrlo raznoliki. Ako ništa abdestom ćeš ih danas oprati i očistiti pet puta. Usta, nos, uši jesu organi, kojima treba osobite njege i pažnje, koja se pak pretežno sastoji u čistoći tih organa. I tu će abdest učiniti i ispuniti tu potrebu i ako čovjek ne bi bio baš svjestan da rad zdravlja ove organe čisti kao iza spavanja, iza jela itd. Pranje nogu dokazuju strukovnjaci tek u novije doba, da je od osobite koristi po zdravlje. A kako se one bolje i jednostavnije čiste nego li abdestom i to posve po propisima higijene, hoćeš poslije spavanja, hoćeš poslije rada, pred spavanje, da je san ugodniji.
Ovako čišćenje i potrebu čišćenja pojedinih organa strukovnjaci liječnici drukčije tumače nego li to shvaća prosti svijet. Vazduh ulazi u pluća naravnim putem kroz usta, a osobito kroz nos. Što vazduh unese sa sobom prašine, to mi pojmit’ ne možemo. Ako se to svaki dan ne očisti, može da bude uzrokom raznim bolestima. Isto tako ostatak jela među zubima ako se ne odstrani, počne da gnjije, a odatle sto neprilika. Kad se to pet puta na dan očisti, onda je svakako čovjek sigurniji od onih zlih posljedica. Tako se opet tumači i pranje kože na svim dijelovima tijela. Na koži npr. našoj ima na milijune rupica, na koje se izlučuje znoj. No, ove se rupice lahko začepe prahom, blatom itd. Ako se one ne čiste, tim se znojenje otežava, a s toga opet također nastaju razne vrste bolesti.
Eto, to je u kratkim crtama velika korist od namaza i s njim zajedno i od abdesta po ljudsko zdravlje.
Po turskom liječniku: Ismail-Haki
Izradio: M. Ćamil