Natjecanje u traženju znanja
Natjecanje u traženju znanja

Natjecanje u traženju znanja

Kada god se učenik temeljito posveti znanju otvaraju mu se njegova vrata. Uvijek treba nastojati da ga još više uveća i da se natječe u njegovu traženju.

Allah je naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da moli da mu se poveća znanje. Uzvišeni kaže: I reci: „Gospodaru moj, uvećaj mi znanje.“[1]

Poslanik je podsticao na proširivanje znanja i težnju za njegovim uvećavanjem tokom cijelog života sve dok ono ne uvede čovjeka u Džennet.

Bilježi et-Tirmizi od Ebu Seida da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neće se vjernik zasititi od dobra koje čuje sve dok mu svršetak ne bude u Džennetu.“[2]

Ovdje je Poslanik, s.a.v.s., učinio nezasitost za znanjem i želju za njim od imanskih potreba i osobina vjernika, a već nas je obavjestio da će ovo biti vrlina vjernika sve do ulaska u Džennet.[3]

Imam Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, je naveo mnoge primjere o nastojanju prvih generacija u traženju nauke, a od tih primjera su:

Ahmed b. Hanbel je rekao: „Ja tražim znanje sve dok ne uđem u kabur.“

Upitan je Hasan o čovjeku koji ima 80 godina je li dobro za njega da traži nauku? Pa je rekao: „Pa je li mu dobro da živi?!“

Ako je mudrost izgubljena stvar vjernika, obaveza mu je da je traži, a mudrost je znanje pa ako ga izgubi vjernik on je na stepenu onih koji su izgubili veliku vrijednost, a kada je nađu obvesele joj se i obraduju.[4]

Od savjeta mudrog Lukmana sinu je i ovaj: „O sinko moj, druži se sa učenjacima i stješnjuj ih svojim koljenima (budi im što bliže) jer Allah oživljava srca svjetlom mudrosti kao što oživljava mrtvu zemlju kišom s neba.“[5]

Kada se primakla smrt Muaz b. Džebelu, r.a., rekao je: „Dobro došla smrti, dobro došao posjetioče u nevolji. Moj Allahu, Ti znaš da ja nisam volio ostanak na ovom svijetu da bih vode dovodio niti sadnica sadio, već sam volio ostanak kako bih provodio duge noći (u namazu) i trpio žeđ podnevne pripeke pri žestokim vrućinama (posteći) i radi stješnjavanja koljenima učenjaka (druženja s njima) u halkama zikira, tj. nauke.“[6]

Rekao je imam En-Nevevi: „Čovjek se stalno treba truditi u nauci, sa čitanjem i iščitavanjem, praćenjem i zapisivanjem, istraživanjem, ponavljanjem i pisanjem; nikad ne treba klonuti i odustati od podučavanja onih koji su ispod njega u godinama, porijeklu ili ugledu, već treba nastojati pružiti im koristi koje su kod njega.“[7]

Ovako treba i učenik da ustraje u marljivosti i trudu, a rečeno je: „Koliko se umoriš toliko ćeš i postići ono što želiš.“[8]

Učenik treba biti odgovoran u učenju i što više čitati različite znanosti i ne zadovoljavati se sa malo, naročito ako oblast u kojoj se specijalizira ima veze sa drugima kao što je npr. arapski jezik.

 

Izvor: dr. Enes Ahmed Kerzun,Vrline učenika u svjetlu Kur'ana, sunneta i života časnih prethodnika, skraćena verzija, El-Ihlas, Skoplje, 2000, str. 155-157.



[1] Ta-ha, 114.

[2] Et-Tirmizi, Sunen, broj 2686, hasen garib.

[3] Ibnul-Kajjim, Miftahu daris-se'adeh, 1/74.

[4] Isto, 1/75.

[5] Imam Malik, El-Muvettau, 3/161.

[6] Ibnu Abdul-Berr, Džami'u bejanil ‘ilmi, 1/51.

[7] Imam En-Nevevi, El-Medžmu'u, 1/29.

[8] Ez-Zernudži, Ta'limul-mutea'llimi tarikat-tea'llumi, str. 88.