Ne jedi dok ne ogladniš, a kada jedeš nemoj se prezasititi
Ne jedi dok ne ogladniš, a kada jedeš nemoj se prezasititi

Ne jedi dok ne ogladniš, a kada jedeš nemoj se prezasititi


Nema veličanstvenije niti ljepše poruke od ajeta:

Jedite i pijte, ali ne pretjerujte, jer On ne voli one koji pretjeruju! (Kur'an, El-A'raf:31.)

Islam zabranjuje pretjerivanje i prezasićivanje pri unošenju jela. Brojni Poslanikovi, s.a.v.s., hadisi zabranjuju prejedanje i pretjerivanje u hrani.

Jedan od njih prenosi Ibn ‘Abbas, r.a.:

Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Oni koji se na ovom svijetu prejedaju, na budućem će gladovati.“[1]

Od Enesa b. Malika, r.a., se prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:

Pretjerivanje je kada jedeš sve ono što poželiš.[2]

Ljudskom tijelu svojstvena je potreba za hranom koja ga podstiče da proguta bilo koji prehrambeni proizvod, ne vodeći računa ni o čemu, uz veliku želju. U tijelu, također, postoji mehanizam koji upravlja ovom potrebom za hranom i kontroliše je, kako to ne bi izgubilo smisao. Taj mehanizam pomaže čovjeku da odredi i ograniči količinu hrane koja mu je potrebna, količinu vode koju pije, ili količinu soli koju upotrebljava. Ništa preciznije o ovome nema od hadisa Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji čovjeka, dok jede, savjetuje da trećinu ostavi za hranu, trećinu za piće, a trećinu za vazduh.

Pretrpavanje želuca hranom može dovesti do proljeva i spleta crijeva. Tu ne pomažu ni sredstva za pospješenje probave. Isto tako, ovo može dovesti do vraćanja hrane u grlo, do jakog bola u želucu ili do podrigivanja kod onih koji pate od nadutosti želuca.

Jedan mudrac je rekao:

Ako si sladokusac, računaj da si zavisan. Znaj da zasićenost dovodi do slabe probave. Slaba probava vodi do bolesti. Bolest dovodi do smrti. Ko na ovaj način umre, taj je bijedno umro. Onaj ko ubije sebe, bijedniji je od onoga ko ubije drugog.[3]

 

Izvor: dr. Hassan Šemsi Baša, Islamom i medicinom do zdravog života, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006., str. 77-78., prijevod: Fahrudin Smailović

[1] Prenosi Taberani sa dobrim senedom.

[2] Hadis prenosi Ibn Madže, Ibn Ebi-d-Dunja i El-Bejheqi. Hakim smatra vjerodostojnom ovu predaju u drugoj verziji, a drugi je smatraju dobrom.

[3] El-‘Iqdu-l-Ferid, 8/18.