Nebo koje vraća „vodu“
Jedna od najznačajnijih pojava, bez koje ne bi bilo života na Zemlji, jeste vodeni ciklus ili kruženje vode u prirodi. Pod utjecajem Sunca, voda isparava iz mora i okeana i diže se u obliku vodene pare u donje slojeve atmosfere koja je poznata kao troposfera.
Troposfera se nalazi 13-15 km iznad nivoa mora i ima karakteristiku postepenog hlađenja. Kako se ide ka njenim višim slojevima, postaje sve hladnije i hladnije, dok temperatura ne dostigne -80°C i to je jedini način da se vodena para kondenzuje i vrati na Zemlju u vidu padavina. Da taj atmosferski sloj nema osobinu hlađenja, voda koja je isparila bila bi izgubljena u svemiru, a to bi dovelo do nestanka života na Zemlji.
Nebo koje vraća „radioaktivne čestice i ultraljubičaste zrake“
Stratosfera je sloj koji se prostire iznad troposfere i proteže do visine od oko 55 km iznad nivoa mora. U ovom sloju temperatura neprestano raste, te dostiže 0°C. Pod utjecajem Sunčevih ultraljubičastih zraka, kisik apsorbira ove po čovjeka štetne zrake i pri tome se pretvara u ozon. Stratosfera sadrži 90% atmosferskog ozona i predstavlja ozonski omotač. Stratosfera štiti Zemlju odbijajući radioaktivne čestice, radijacju i štetne ultraljubičaste zrake iz svemira.
Nebo koje vraća „meteore“
Mezosfera je sloj koji se nalazi iznad stratosfere i proteže se na skoro 100 km visine. Temperatura u mezosferi pada s visinom, tako da se u gornjoj granici temperature spuštaju ispod – 100°C. Milioni meteora ulaze u atmosferu, u prosjeku 40 tona na dan. Većina ih se topi i nestaje u mezosferi kao rezultat sudara s plinskim česticama. Zbog toga je u mezosferi nešto veća koncentracija željeza i drugih metala, koji kasnije padaju na Zemlju.
Nebo koje vraća „radiotalase“
Termosfera je najveći sloj u Zemljinoj atmosferi i nalazi se na visini 90-500 km. Temperatura u termosferi raste čak do 1.500°C zbog jonizacije zraka (atomi u zraku postaju joni zbog djelovanja Sunčevog zračenja). Joniziranje čestice u termosferi omogućuju prijenos radiotalasa na velike udaljenosti. Jonizirani sloj atmosfere nam vraća emitovane radiotalase nazad na Zemlju i na osnovu toga imamo radio, televiziju i telekomunikaciju.
Nebo koje vraća „naelektrisane čestice“
Sunčev ili solarni vjetar je struja naelektrisanih čestica koje su izbačene iz gornje atmosfere Sunca. Magnetosfera nastaje kada struje naelektrisanih čestica Sunčevog vjetra međusobno djeluju i skreću usljed djelovanja Zemljinog magnetskog polja. U magnetosferi, mješavina jona i elektrona, i od Sunčevog vjetra i od Zemljine jonosfere, je zarobljena sa elektromagnetskim silama, koje su puno snažnije od gravitacije i sila sudaranja. Zemljina magnetosfera tako pruža zaštitu, bez koje život ne bi mogao postojati.
Allah, dž.š, u Kur'anu kaže: „Tako mi neba koje vraća!“ (Et-Tarik, 11)
Sada znamo razloge zašto se naš Stvoritelj kune „nebom koje vraća“, jer smo shvatili da nebo predstavlja savršeni štit za život na Zemlji. To je otkriveno u novije vrijeme kada je nauka dovoljno uznapredovala u spoznajama o Zemljinoj atmosferi i njenoj ulozi u očuvanju života na Zemlji. Naš Stvoritelj je, bez sumnje, na savršen način planirao sve uvjete za život, a potom stvorio nas.
Izvor: Elif, časopis za djecu, god. IV, broj 30, Udruženje vjeroučitelja, Sarajevo, novembar 2014, str. 26-27.