1. Boj se Allaha kad ti je teško i kad ti je lahko.
Znamo iz svakidašnjice da se čovjek u teškim trenucima obraća Svemogućem, pa Muhammed, a.s., skreće pažnju da se ne obraćamo Svemogućem samo onda kada smo u nevolji, nego i onda kada smo u izobilju i kada se osjećamo sretnim i zadovoljnim. U tim momentima treba da zahvalimo Bogu, dž.š., na takvom stanju, a i da ne zaboravimo da ima drugih koji su u teškom stanju.
2. Ostavi alkohol, jer je on ključ svakog zla!
Za ovih 1400 godina, otkako je izgovoren ovaj hadis, čovjek se osvjedočio koliko su ove riječi istinite. Savremena statistika je utvrdila da je polovina zločina direktno ili indirektno vezana za alkohol.
3. Kad umre čovjek, prestaje njegovo djelovanje, osim u tri slučaja: djelo trajne vrijednosti, korisno znanje i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini.
Poslije smrti, kaže Muhammed, a.s., prestaje aktivnost čovjeka osim u tri slučaja: kada je još za života učinio dobro djelo, koje ima svoju trajnu vrijednost (vakuf ili sličan hajrat) i takvim se djelom koriste ljudi iza smrti hajir-sahibije. Drugi slučaj je kada čovjek iza sebe ostavi korisno pisano djelo i iskustvo da se ljudi i poslije njegove smrti koriste tim znanjem. U trećem slučaju je dobro odgojeno i vjerski naučeno dijete, koje moli Boga, dž.š., za milost svojim roditeljima.
4. Najsavršeniji je, po vjerovanju, onaj vjernik, čiji je odgoj najljepši.
5. Pazite! Svi ste vi pastiri, a svaki je pastir odgovoran za svoje stado!
Ovaj hadis-šerif Muhammeda, a.s., namijenjen je roditeljima i starateljima, koje upozorava da su pastiri svoje djece i kao starješine odgovorni su za svoju kućnu čeljad, kao što je svaki pastir odgovoran za svoje stado.
6. Allah ne gleda u vaš izgled niti imetak, nego gleda u vaša srca i vaša djela.
Nije bitno kako čovjek izgleda, da li je fizički lijep, dobro obučen i bogat. To nije važno za Svemogućeg niti je mjerilo po kome se cijene ljudi. Mjerilo za ocjenu čovjeka je njegovo srce i djela koja čini.
7. Djela se cijene prema namjerama.
U djelovanju i radu jednog čovjeka bitna je namjera, s kojom on taj posao čini.
8. Najbolji je čovjek koji je svijetu najkorisniji.
Ističući vrijednost jednog čovjeka, Muhammed, a.s., podvlači da će prema islamskim mjerilima, biti najbolji onaj čovjek (vjernik) čijim će se djelima ljudi najviše koristiti. Po islamu je, dakle, najodabraniji i najveći onaj čovjek koji ljudima bude najviše doprinio dobra i koristi.
9. Ovaj svijet je ahiretska njiva.
Muhammed, a.s., u ovom hadisu prispodobljava ovaj svijet jednoj njivi na kojoj se sije i čiji će se plodovi brati na drugom svijetu. Prema onome što čovjek bude svojim djelima posijao na ovom svijetu, imat će takvu žetvu na Ahiretu.
10. Postite, bit ćete zdravi.
Ako postite i pridržavate se ovoga farza, postižete jednu duševnu i tjelesnu disciplinu. Umjerenim tjelesnim uživanjem, a naročito umjerenom hranom, čovjek čuva zdravlje. Prepun želudac vrlo često dovodi do bolesti. Otuda je post, pored ibadeta, potreba da bi se izvršilo odmaranje probavnih organa i čitavog čovječijeg tijela.
11. Ne sjedaj (u društvo) među dvojicu, osim ako ti dozvole.
Ako sjede dva čovjeka, treći treba da pretpostavi da oni među sobom razgovaraju o povjerljivim stvarima i da će im treći, iz ovoga ili onoga razloga, smetati. Zato Muhammed, a.s., kaže da, pristupajući dvojici ljudi, treći čovjek treba da zatraži njihovu dozvolu, da li im se može pridružiti i učestvovati u njihovu razgovoru.
12. Niko ne vjeruje (nije pravi vjernik) sve dotle dok ne bude želio svome bratu ono što želi samom sebi.
I ovdje je Muhammed, a.s., podvukao jedno visoko svojstvo pravog muslimana kad je rekao da njegovo vjerovanje neće biti pravo sve dotle, dok musliman ne bude želio svom bratu muslimanu ono što želi samom sebi. Samo takvi društveni odnosi među muslimanima garantiraju pravi islamski život.
13. Nije vjernik ko se najede, a kraj sebe ima gladna susjeda.
Muhammed, a.s., često ukazuje na dužnost susjeda prema susjedu, pa kaže da nije vjernik onaj čovjek koji se najede, a zna da ima komšiju koji se pati glađu.
14. Muhammed, a.s., daje tri upustva svojim sljedbenicima i kaže: Neće se razočarati onaj musliman koji traži Božiji blagoslov, niti će se pokajati ako se bude posavjetovao s drugima u poslovima koje poduzima, a niti će postati siromašan onaj čovjek koji u trošenju vodi računa da to bude bez razbacivanja i lukasuza.
15. Džibril mi je stalno (toliko) preporučivao susjeda, da sam pomislio da će ga učiniti nasljednikom.
I ovaj hadis upućuje na dobre odnose s komšijom, jer Muhammed, a.s., veli da mu je toliko Džibril, a.s., govorio o susjedu da je Muhammed, a.s., pomislio kako će mu Džibril prenijeti Božiju zapovijest da komšija može u imetku naslijediti svoga komšiju.
16. Od islamskih je osobina čovjeka da se ne interesira za ono što ga se ne tiče.
Ako ima stvari koje se ne tiču jednog muslimana, nego je to privatna stvar drugog čovjeka, za takve se stvari pravi musliman neće ni interesovati niti će o njima raspitivati. Ovo je svojstvo dobrog muslimana.
17. Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili nek’ šuti.
Muhammed, a.s., upozorava muslimana da treba da govori korisne stvari ili da šuti. Isto tako o ljudima treba da kaže dobro. U protivnom, bolje je ne govoriti.
18. O Božiji robovi, liječite se, jer Allah nije dao nijednu bolest za koju nije ostavio lijeka, osim za jednu – za starost.
Muhammed, a.s., upozorava muslimane da za sve bolesti postoji lijek i da se treba boriti protiv bolesti. Jedino protiv starosti nema lijeka.
Izvor: Bilal Hasanović, Islamska čitanka, vjeronaučni priručnik, El-Kalem, Sarajevo, 1991, str. 167-171.