Abdullah ibn eš-Šihhir, r.a., veli: „Došao sam Allahovom Poslaniku, a.s., a on je učio: El-hakumu-t-tekasur… Potom je rekao: ‘Čovjek će reći: ‘Moj imetak, moj imetak!’ A pripada li ti od imetka, osim onog što pojedeš pa to nestane ili odjeneš pa to pohabaš ili udijeliš sadaku i to ti ostane?”“[1]
Savjeti i upute:
Čovjek se uobrazi kada stekne novac, divi se tome i ponosi, i pati se kako bi ga što više sakupio, ali veoma mali dio od toga iskoristi lično on, jer nakon njegove smrti ostatak imetka pripada nasljednicima.
U drugoj predaji Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Čovjek govori: ‘Moj imetak, moj imetak!’ Njemu od njegovog imetka pripada samo troje: ono što pojede pa to potroši, što obuče pa to pohaba i ono što udijeli i tako drugog pomogne. Što se tiče ostaloga, on će umrijeti, a imetak će ostati ljudima.“[2]
Stoga, imetak je poput sjenke koja će nestati, odnosno posuđene robe. Sve što je Allah, dž.š., podario ljudima od imetka, to im je ustvari dao kao iskušenje i ispit: Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika.[3]
Ako ljubav prema imetku preraste iz sredstva u cilj i ta ljubav zaokupi ljudsko srce, ona će ga uništiti – kako na Dunjaluku tako i na Ahiretu. Tada čovjek postaje rob imetku koji mu okupira srce i ispuni ga strahom od njegovog gubitka. On se pati i ulaže veliki trud da bi imao što veći imetak i uznemirava sve oko sebe kako bi stekao još više.
Zatim, naposljetku, kada čovjek umre, rezultat njegovog truda prelazi drugima, a na Sudnjem danu će sve to imati kobne posljedice.
Ma koliko se čovjek trudio na tom putu, ipak jedino gdje će dio toga utrošiti je hrana koju će pojesti te odjeća kojom će pokriti svoje tijelo i na taj način je pohabati, te zadovoljavajući slične potrebe. Jedina prava i vječna korist za ovaj imetak bit će ono što sačuvamo za Ahiret.
Svi naši imeci koje stječemo pripadaju nasljednicima,
A kuće koje gradimo ostavljamo vremenu da ih uništi.
Ibn Mesud, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kome je od vas draži njegov imetak od imetka njegovog nasljednika?“ „O Allahov Poslaniče, svako od nas najviše voli svoj imetak“, odgovoriše oni, a na tom im on reče: „Vaš imetak je ono što iskoristite od njega, a imetak vaših nasljednika je ono što ostavite.“[4]
Što znači: imetak nasljednika je ono što ostane nakon čovjekove smrti, a njegov imetak je onaj koji utroši u Allahovoj pokornosti i bogobojaznosti, a čiju će korist vidjeti na Sudnjem danu.
Upitan je Abdullah ibn Mesud, r.a.: „Ko je pametan?“, a on je odgovorio: „Onaj ko svoj imetak pohranjuje na mjesto na kojem ga neće pojesti crvi niti će do njega lopovi doći.“[5]
Čovjek nešto poželi,
A Allah mu dadne ono što On želi.
Čovjek traži interes i imetak,
A njemu je najkorisnija bogobojaznost![6]
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, Sarajevo, 2012, str. 79-80.
[1] Bilježi ga Muslim, br. 2958, Et-Tirmizi, br. 2342, En-Nesa'i, br. 6/238; Pogledaj El-Mufhim fi ma eškele min Šerhi Muslim, 7/111.
[2] Bilježi ga Muslim, br. 2959.
[3] Et-Tegabun, 15.
[4] Bilježi ga El-Buhari, br. 2443.
[5] Ša'rani, Tenbihu el-mugterrin, str. 137.
[6] Ibn Redžeb el-Hanbeli, Leta'ifu-l-me'arif, str. 418.