Na Dan polaganja računa ljudi će biti dvije vrste. Jedna od njih su oni koji će biti obdareni ulaskom u džennet bez polaganja računa. Ova vrsta ljudi podijeljena je na tri grupe. Od njih su oni Bogu bliski i savršeni u spoznaji i nepristrasnosti, oni koji su svoje duše oslobodili ovisnosti od dunjāluka i dunjālučara i āhireta i njegovih poklonika. Takvi ulaze u džennet bez polaganja računa. U ovu vrstu spada i grupa „ljudi sa desne strane”[1]– oni su bogobojazni, nisu se primicali grijehu niti su počinili ikakvu grešku. Zbog čistote svoga srca i kontrolisanja svoje nutrine i preispitivanja svojih duša i njihove mogućnosti shodno tjelesnoj snazi u činjenju pokornih djela i klonjenja od loših djela, i oni, takođe, ulaze u džennet bez polaganja računa. Od njih je i grupa kojima će listovi njihovih djelâ biti prazni usljed zamršenosti rezultata postignutih dobrim i lošim djelima, ali ih dosegne raḥmet (milost) od Allāha, dželle dželāluhu. Nakon dokazane mogućnosti i prihvatanja te otklanjanja prepreka, milost je vjerovatnija od srdžbe.
A što se tiče druge vrste ljudi – pa to su oni koji će polagati račun i voditi raspravu, a dijele se u tri grupe. Kod jednih od njih stranice (ṣaḥīfa) djelâ biti će bez dobrih djelâ. Tu je i grupa onih na koje se odnose sljedeći ajeti:
وَ حَبِطَ مَا صَنَعُوا فِيهَا وَ بَاطِلٌ مَا کَانُوا يَعْمَلُونَ
Tamo neće imati nikakve nagrade za ono šta su na Zemlji radili i biće uzaludno sve šta su učinili. (Kur'an, Hūd:16)
وَ قَدِمْنَا إِلٰى مَا عَمِلُوا مِنْ عَمَلٍ فَجَعَلْنَاهُ هَبَاءً مَنْثُورًا
I pristupićemo onom šta su uradili od posla pa ga učiniti prašinom raspršenom. (Kur'an, El-Furqān:23)
Tu je i grupa od njih čiji postupci će biti istinski obračunavani; jer su oni od onih
خَلَطُوا عَمَلًا صَالِحًا وَ أخَرَ سَيِّئًا…
koji su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali… (Kur'an, Et-Tewbe:102)
Takvi se opet dijele u dvije podgrupe. U jednu od njih spadaju ljudi koji se preispituju na dunjāluku, plašeći se loših posljedica svojih djela; shodno naredbi Allāhovog Pejgambera, s.a.v.a.:
حَاسِبُوا أَنْفُسَکُمْ قَبْلَ أَنْ تُحَاسَبُوا!
Obračunajte se sa sobom prije nego što od vas bude zatraženo da račun položite![2]
Druga podgrupa obuhvata one koji će se susresti sa raspravom po pitanju svog računa, sa različitim stepenima i nivoima.[3]
Iz sveg navedenog, Allāhovi miljenici te oni srcem i razumom obdareni spoznali su da Allāh, dželle dželāluhu, robove nadzire i posmatra, te da će se na Dan polaganja računa voditi rasprava po pitanju njihovih djela. Tad će se čovjek hvatati za i koliko trun dobra koje je učinio. Od ovih opasnosti ne štiti ništa osim temeljito preispitivanje, istinska samokontrola u svakom pokretu i udisaju, te kontrolisanje duše u svemu šta proizilazi iz nje od djela, maloga i velikoga. [4]
Na svakom čovjeku je obaveznost preispitivanja sopstvene duše i postupaka koji proizlaze iz njenih htijenja radi postizanja krajnjeg dobra. O tome su zabilježeni mnogi tekstovi, ali prostor ovdje ne dozvoljava da se u potpunosti spomenu, zato je sažetost o njima preča radi izgradnje stava za lijep išāret i sažimanja obima izraza i detaljisanja, a Allāh je Onaj koji upućuje.
Prijevod: mr. Aldin Mustafić
Izvor: šejẖ Ṭāwūs i šejẖ El-Kaf'amī, Preispitivanje duše – dvije risāle
[1] Sretnici (vjernici – mu'mini), koji će na Sudnjem danu stajati zdesna i dobiti knjigu svojih djela u desnu ruku.
[2] Es-Sejjid bin Ṭāwūs, Preispitivanje duše, str. 13. Od njega je prenesen i u El-Biḥār, El-Wesā'il te El-Mustedrek, na nekoliko mjesta, pa obrati pažnju na njegovu poruku.
[3] Provjeri u Mefātīḥul-ġajbu, str. 654 – 655., ključ 19., prizor 13.
[4] El-Gazali, Iḥjāu ‘ulūmid-dīn, 15:6, Knjiga o (samo)kontroli i preispitivanju.