Ej dušo!
Što se tiče mišljenja tvojih – ona su bezumna, a što se tiče pameti tvoje – ona je odsutna, bolesti tvojoj ne nazire se lijeka, a nada tvoja nema kraja do vijeka. I već si se začarala djelima svojim, i zaronila duboko u more napunjeno zlima tvojim. Stoga učini tewbu prije nego ti dođe smrtni čas, i radi smrti rādi prije nego te uzme zadnji oglas.
Kada bude postavljena vaga za mjerenje i suđenje,
i zaćuti svadljivac i zanijemi govornik,
i užegu se vatre i rasplamsaju se srdžbe njihove,
i otvore se vrata njihova i ključanik,
i prekinu se savezništva svih zālima,
i budu otkrivene njihove tajne i saveznik.
Ej dušo!
Nema sumnje da je On, te‘ālā, garantovao dunjāluk za ispravljanje stanjima tvojim, pa zbog čega si Ga poricala djelima svojim, i počela si se grabiti za dunjāluk pohlepom izbezumljenom i razuzdanom, a udaljila si se od āhireta daljinom uobraženom i bijednom?! E nisu to znakovi onoga koji slijedi Pejġamberov sunnet, ili onoga koji žudi da uđe u džennet.
Pa ova tvoja ljubav je najjači dokaz
da ti u dubokoj vodi džehla plivaš,
odeš pa se vratiš u oholost i zabludu,
i ti se bez prava na Zemlji igraš,
pa ne slušaj strasti svoje, i boj se Allāha samo,
možda na Danu sudnjem uspiješ.
Izvor: šejẖ Ṭāwūs i šejẖ El-Kaf'amī, Preispitivanje duše – dvije risāle, 2010., str. 246-247.
Prevod: Aldin i Riham Mustafić