Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima,
i u onome što oni ne znaju! I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.
I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.
Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.
Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo…
Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici
i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,
i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,
već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti;
oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska…
***
Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,
i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko će oživiti kosti kad budu truhle?”
Reci: “Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,
Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.”
Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične?
Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući;
kada nešto hoće, On samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude.
Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!
(Ja'sin, 36-41, 71-75, 77-83)