Čovjek je društveno biće i živi u zajednici sa drugim ljudima. Život u zajednici podrazumijeva odgovarajuće norme ponašanja i odnosa jednih prema drugima. Islam nas uči da je lijep odnos, međusobno pomaganje i poštovanje među članovima zajednice osnov zdravog društva. U tom smislu, Muhammed, a.s., istakao je da musliman prema drugom muslimanu ima obaveze: da mu nazove selam kada ga sretne, da mu se odazove kada ga ovaj pozove, da mu da savjet kada mu ga on zatraži, da mu, nakon što kihne i kaže elhamdulillah (hvala Allahu), rekne jerhamukellah (Allah ti se smilovao), da ga obiđe kada bude bolestan i da mu klanja dženazu kada umre.
Obilazak bolesnika je, dakle, obaveza koju imamo prema drugima. Ispunjavanje ove islamske obaveze čovjeku donosi veliku Allahovu, dž.š., milost. Prilikom posjete bolesniku, bilo da se radi o rođacima, prijateljima, komšijama, mualimu, nastavniku, ili drugim poznanicima, treba poštivati islamske adabe (norme lijepog ponašanja) kao što su:
– izabrati vrijeme posjete koje je najpodesnije za bolesnika,
– pripremiti, u skladu sa svojim mogućnostima, odgovarajući dar koji će obradovati bolesnika,
– sa bolesnikom voditi lijep razgovor koji odmara, rasterećuje, oraspoložuje i proizvodi nadu u brzo ozdravljenje i oporavak,
– u razgovoru ne podizati glas više nego što je potrebno kako se bolesnik ne bi zamorio,
– proučiti dovu Uzvišenom Allahu za brzo ozdravljenje riječima: Es'elullahe-l-‘azime Rabbe-l-‘Arši-l-‘azimi en ješfike (Tražim od Uzvišenog Allaha, Gospodara Prijestolja, da ti podari ozdravljenje),
– upitati bolesnika za potrebe i pomoći mu,
– predložiti mu, ako može, da vam prouči hajr-dovu, jer je dova bolesnika slična dovi meleka,
– ne ostati dugo u posjeti jer bi ga to zamorilo,
– pri odlasku poselamiti se s bolesnikom i izraziti nadu u skoro viđenje u boljem zdravlju uz Allahovu pomoć.
Izvor: Nedim Begović, Nizama Begović i Sifet Suljić, Ilmihal 6, udžbenik za mektebe, El-Kalem, Sarajevo, 2015, str. 62.