Autor: Nejra Krečo
Dijete koje se rodi od čestitih roditelja ima već povoljan i pripremljen teren za dobre osobine. Ipak ukoliko se to dijete stavi u lošu sredinu i ako ga odgajaju nemoralni odgajatelji, vremenom će to dijete postati loše jer se njegove naslijeđene osobine nikada neće moći oduprijeti učincima lošeg odgoja.
Također i ako se djeca koja dolaze od pokvarenih roditelja stave u dobru sredinu sa dobrim odgajateljima to dijete će postati dobro i moralno. Dakle kakve god bile nasljedne osobine, osoba putem odgoja postaje dobra i moralna ili loša i nemoralna.
Odgojne osobine toliko su jake da mogu nadvladati cijeli sistem naslijeđenih osobina. Imam Ali, mir neka je na njega, kaže:
Navika je druga ljudska priroda [1]
Poslanici žele ispravnim odgojem postepeno odstraniti neispravne potencijale i loše sklonosti djece koja su na ovaj svijet došla od loših i pokvarenih roditelja i koja su genetski od njih naslijedila sklonost ka lošim i nepoćudnim osobinama žele uz pomoć korisnih poučavanja i vježbi u njima oživjeti vrline i čistoću u obliku druge prirode i žele ih u konačnici dovesti do sreće i savršenstva. Ovaj postupak je i sa stanovišta vjere i sa stanovišta nauke moguć i ostvariv.
Čovjek bez obrazovanja i odgoja nikada neće dostići do savršenstva koje dolikuje ljudskom biću. Ispravan odgoj je onaj koji je usklađen sa stvarnom suštinom i čovjekovom iskonskom prirodom. Da bi postigao takav odgoj odgajatelj mora:
1) Poznavati sve zbiljske zahtjeve i prirodne sklonosti čovjeka
2) Te zahtjeve i sklonosti za vrijeme odgoja mora unaprijediti i zadovoljiti.
Mnogo predaja nam govori o nužnosti i vrijednosti samospoznaje, pa tako Imam Ali, mir na nj., kaže:
Ko je spoznao sebe, postigao je najveći nivo znanja i spoznaje.
Dakle osnov i temelj ljudske sreće su u samospoznaji. Ko ne spozna sebe, taj nikada neće dostići visoke nivoe znanja i vjerovanja koji dolikuju čovjeku.