Božiji Poslanik, s.a.v.a., velikom odgajateljskom snagom i uzvišenim vjerskim programima, uzeo je na odgajateljski tretman nepoželjne osobine različitih osoba i postepeno ih je gušio i odstranjivao, a na njihovo mjesto usađivao poželjne osobine i vrline.
Prije islama, mala etiopska vojna formacija pod zapovjedništvom Abrahe krenula je u pravcu Mekke s ciljem da uništi Božiju kuću Kabu. Stanovnici Mekke, uplašeni i uspaničeni, napustili su grad i našli utočište u podnožju planina te nisu imali hrabrosti čak ni jedan dan pružiti otpor napadaču. Međutim, poslanički odgoj je promijenio njihovu ćud i narav u potpunosti. Isti oni ljudi koji su prije islama bili tako plašljivi i slabi, nakon pojave časnog Poslanika, na tragu njegova odgoja, postadoše tako hrabri i odvažni da su se mogli suprotstaviti najvećim zemljama ondašnjeg svijeta. Učestvovali su u najopasnijim ratovima, muški su napredovali, da bi se na kraju u svoju zemlju vraćali kao pobjednici. U okrilju odgajateljskih zraka islama nestajale su njihove nepoželjne osobine, a na njihovo mjesto dolazile su čiste odlike i moralne vrline.
Da, upravo jak odgajatelj, sa ispravnim odgojnim programom može nepoželjne nasljedne sklonosti kod ljudi dokinuti i otkloniti, a na njihova mjesta postaviti poželjne osobine.
Da ne ostane nedorečeno – dijete je poput mladice te se s lahkoćom njegovo stanje putem dobrog odgojnog programa može ispraviti, dok su popravljanje i preporod osoba koje su dugi niz godina navikle na zagađenost i grijeh izuzetno teški, te odgajatelj u ovom slučaju mora biti pripravan za teškoće. Imam Hasan Askeri, mir neka je na njega, je kazao:
“Odvratiti nekoga od loše navike je poput mudžize.”
Neuporedivo je teže ispraviti nekoga ko 40 godina laže i ova se osobina ustali u njemu, nego navići trogodišnje dijete da bude istinoljubivo. Ako je Božiji Poslanik ustao i pokrenuo preporod odraslih i starih osoba ogrezlih u grijehu, onda se uspješan odgoj djece koja u sebi imaju negativne sklonosti doima kao još lakši zadatak, sa većim izgledima za uspjeh.
O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas poziva onom što će vam život dati! (Kur'an, El-Enfal:24.)
Sva živa stvorenja svijeta, u svjetlu prirodne upute, kao i nagona koje im je Uzvišeni podario, veoma dobro poznaju svoj put života, pa je čak i sićušna ćelija obdarena ovom Božijom milošću. Živa stvorenja za stizanje do željenog savršenstva nemaju potrebe za odgajateljem i upućivačem i ne treba im odgoj i obrazovanje.
Iako čovjek o stanovitom dijelu svojih važnih tjelesnih i organskih djelatnosti sam vodi brigu posredstvom ove (tekvîni) upute i bez učitelja poznaje svoj put, za drugi dio svojih djelatnosti on nema neposrednu uputu stvaranja i za njih mora naći učitelja i odgajatelja. Neko sada može upitati: “Pa ko mu je u drugom slučaju nadomjestak za prirodnu neposrednu uputu?” U odgovoru možemo reći: “Razum.”
Ako Bog, iz mudrosti, jedna vrata zatvori,
Iz milosti vrata druga otvori.
Iako čovjek ne dobija uputu po stvaranju u mjeri u kojoj je dobivaju životinje, on dobiva razum te putem promišljanja i razmatranja može pronaći svoj put sreće i postići svoje savršenstvo.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 1., Fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 128.