Roditelji su primarni odgajatelji djeteta i te se njihovee uloge nekada smjenjuju i prilagođavaju uzrastu i razvojnim potrebama ali i spolu djeteta. Odgoj se uglavnom u literaturi općenito dijeli na savremeni i tradicionalni odgoj. Savremeni odgoj je tip odgoja u kojem su uloge roditelja dosta fluidnije u odnosu na tradicionalni tip. Očevi imaju veću odgojnu ulogu kod djeteta nego u tradicionalnom tipu odgoja. Tradicionalni odgoj se odlikovao jasnim razlikama i oštroj podjeli uloga u porodici. Majke su uglavnom bile zadužene za dogoj dok su očevi bili zaduženi za ekonomsku stabilnost porodice.Njihova odgojna uloga se ogledala u tome što je više bila hraniteljska uloga i ponekad korektivna.
Ipak, bez obzira na personalni i emotivni odnos između roditelja i djece odgoj se u pedagoškoj literaturi uglavnom dijeli na nekoliko sljedećih tipova:
- Autoritativni Podrazumjeva odgoj njegu i brigu o djetetu uz jasan zahtjev za poštivanje autoriteta.
- Autoritarni Izrazito strog, hladan odgojni pristup bez pokazivanja emotivne topline.
- Demokratski Temelji se na međusobnoj komunikaciji, toplini i uvažavanju mišljenja i potreba djeteta ali i postavljanju jasnih granica i poštivanju potreba i zahtjeva roditelja.
- Permisivni Odlikuje se prevelikom popustljivošću roditelja u odnosu sa djetetom te je roditelj podređen djetetu u potpunosti.
- Zanemarujući odgoj. Isključuje roditelja kao odgajatelja djeteta. Roditelj je fokusiran na lične potrebe i želje. Dijete je prepušteno samo sebi.
Autoritativni i demokratski odgojni stil nerijetko se u literaturi smatraju jednim odgojnim pristupom. Međutim, ipak im većina autora pristupa kao potpuno odvojenim odgojnim metodama te se smatra da je kombinacija metoda iz jednog i drugog odgojnog pristupa najpoželjniji model odgajanja.
S druge strane permisivni i zanemarujući odgoj su izuzetno povezani jer obično djeca odgajana permisivnim stilom se razvijaju u sebične osobe koje svoju djecu odgajaju primjenjujući zanemarujući tip odgoja.
Stav islama u pogledu odgoja je veoma sličan općem pedagoškom stavu koji smo prethodno naveli.
Za dobrobit djeteta i roditelja idealno bi bilo kombinirati odgojne stilove. Prema islamskom stanovištu Allah naređuje poslušnost roditeljima te tu vrstu poslušnosti stavlja u istu ravan sa pokornošću Bogu. Također islam traži od roditelja da poštuju lični integritet djeteta te da imaju uvijek na umu da je dijete povjereni amanet od Boga, jedna od ovosvjetskih blagodati za koju je čovjek odgovoran pred Bogom.
Za kraj osvrnut ćemo se na nekoliko savjeta koji pokazuju sveobuhvatnost islamskog odgoja a sadržani su u suri Lukman:
„O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – to, doista, u istinske postupke spada.
I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno. Zaista Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.
U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; zbilja, najneprijatniji glas jeste glas magarca!“ (Lukman; 17-19.)
IZVORI: Karlo Kimer; “Uloga medija u obiteljskom odgoju” Filozofski fakultet Osijek
“Vrline čestitih u Kur'anu” S perzijiskog preveo: Dizdarević Sedad; Fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2012. godina