U šestom ajetu sure Tahrim, Allah, dž.š., nas doziva, pa nas ovako savjetuje:
Čuvajte sebe i svoju čeljad od džehennemske vatre!
Drugim riječima rečeno: – Pazite na svoje vlastite postupke, da vas vatra ne oprži. Držite se islamskih propisa i vladajte se po uputama Kur'ana, da biste bili mirni i sretni.
Nekoliko ashaba protumačili su ove riječi na sličan način. Tako, naprimjer, Ibni Abbas, r.a., jedan od prvih i najmjerodavnijih tumača Kur'na, iz prve generacije muslimana, kaže ovako:
Budite pokorni Allahu, dž.š., čuvajte se i pazite da se Njemu ne zamjerite! Preporučujte svojima Kur'an! (Tj. upućujte svoju kućnu čeljad da se vladaju po Kur'anu!) Pa će vas onda Allah, dž.š., i sačuvati od vatre.
Hazreti Alija, tumačeći riječi – Čuvajte svoju djecu od vatre! – kaže:
Odgojite ih u islamskom duhu i podajte im potrebno obrazovanje!
Mudžahid, jedan od velikih učenjaka iz druge generacije muslimana (tabi'ina), tumači ove kur'anske riječi ovako:
Bojte se Allaha, dž.š., i preporučujte svojima bogobojaznost!
I tako, u tom smislu, tumače ovaj ajet i drugi islamski učenjaci.
Sve nas ovo upućuje da na čovjeku počiva velika odgovornost. On mora da se brine i za sebe i za one koji su njemu podčinjeni. Jer od njega ovisi i njihova budućnost. Zato čovjek mora dobro promisliti o svakom koraku u svom životu, osobito mora biti staložen i sabran u onim važnim i sudbonosnim časovima kad se nađe u dilemi pa se koleba i ne zna kako da postupi. Jer tu može lako pogriješiti, ako nema sigurne upute i jakog oslonca.
Uloga savjesti
U svakom čovjeku, koji je normalan i pametan, ima jedna jaka snaga koja ga usmjerava na put kojim treba da ide. Ta snaga se zove savjest.
Moramo paziti na glas savjesti, koji se, s vremena na vrijeme, javlja u nama. Taj glas nam daje direktive i tačno nam pokazuje šta u izvjesnom trenutku moramo poduzeti i učiniti.
Koliko bi nevolja bilo otklonjeno, koliko bi bijede, pa i zločina, bilo izbjegnuto, kad bi ljudi slušali glas svoje savjesti, bili svjesni svoje odgovornosti i kad bi promišljali prije nego što donesu svoju odluku. Kad bi u datom trenutku, postupili onako, kako im savjest nalaže. Pa, ako nisu sigurni u sbe, onda su dužni posavjetovati se sa drugim, pametnijim i iskusnijim. Onda bi se pokazali na visini svoga zadatka, onda bi mogli biti mirni i reći da su učinili sve što do njih stoji.
Teret odgovornosti
Svaki čovjek je odgovoran za nekoga, ko o njemu ovisi, ili odgovara za nešto vrijedno, što je njemu povjereno i dato na čuvanje. Naprimjer, stariji je odgovoran za mlađega, bogati za siromašnoga, pametniji za onoga koji ima manje umnog dara, itd. Čuvati stečeno povjerenje, bdjeti nad onim što nam je povjereno – to od nas zahtijeva naša savjest. I taj zadatak svaki mu'min mora izvršiti.
Govoreći o našim obavazema, dužnostima i odgovornosti, Alejhisselam kaže u onom poznatom hadisu, koji mi često citiramo:
Svaki od vas je pastir i svaki od vas će biti pitan za svoje stado.
Svakome od nas je nešto dato na čuvanje i na povjerenje. I svaki mora da pazi kako će sačuvati ono što mu je povjereno.
Pa onda Alejhisselam navodi četiri primjera, da bi pobliže objasnio ove svoje riječi, koje su formulisane kao vrhunska mudrost:
Vladar jednog naroda je pastir (čuvar toga naroda) i bit će odgovoran za svoje stado (tj. za narod kojim vlada). Čovjek, (kao muž i roditelj), je pastir u svojoj porodici, i on je odgovoran za svoje stado (za članove svoje obitelji). Žena, (kao supruga i majka), je pastirka u kući svoga muža, i ona je odgovorna za svoje stado, koje joj je povjereno (kuća i djeca).
Žena je, u prvom redu, odgovorna za odgoj djece. Jer, prvi temelj dobrog odgoja dijete stiče u roditeljskom domu, pod okriljem majke.
Dalje, Alejhisselam kaže:
Sluga je, također, pastir – on čuva imetak svoga gospodara, i on je odgovoran za svoje stado (za imetak koji mu je povjeren).
Kako nam je Alejhisselam, ovim ubjedljivim primjerima, lijepo objasnio svoju osnovnu misao, kojom i završava ovaj hadis, pa kaže:
Ukratko, svi ste vi pastiri i svaki će od vas biti odgovoran za svoje stado.
Ovaj hadisi-šerif daje nam pouku i nasihat. Svako može naći sebe u ovim primjerima i sam sebi postaviti pitanje: – Da li izvršavam, uredno i savjesno, one dužnosti koje su meni povjerene?
Ako primijeti da nešto kod njega nije uredu, da nije na visini svoga zadatka, onda treba nastojati da se što prije u tom pogledu popravi.
Briga o mladima
Naša djeca i naša omladina, to je naš amanet koji nam je povjeren. Mladi očekuju pomoć, zaštitu i uputu od nas starijih i iskusnijih. Mi smo dužni pružiti im tu pomoć, poučiti ih u onom što oni ne znaju, a što im je potrebno za život. I prije nego što oni to od nas zatraže, mi smo dužni priskočiti im u pomoć, da oni sami ne bi pošli krivim putem i zalutali. Pored toga, dužni smo olakšati im put kroz život, da što prije dođu do svog cilja.
Mladi traže nauku, prosvjetu, savremeno obrazovanje. Moramo im to omogućiti i olakšati im put do toga cilja, poučavajući ih, dajući im uputstva, ili im izraditi savremene i pristupačne udžbenike koji će im olakšati učenje.
Alejhisselam kaže u hadisu:
Olakšavajte, a nemojte stvarati poteškoće drugima! Unosite radost u srca drugih, a nemojte ih rastužiti i razočarati!
Uzmimo drugi primjer: Dvoje mladih, momak i djevojaka, namjeravjau da se uzmu. Oni se vole, svako od njih želi naći sreću u braku. Oni se uzajamno žrtvuju jedno za drugog, ali oni su u ljubavi zaslijepljeni. Ne vide posljedice i zato često puta nepromišljeno ulaze u brak. Svako od njih misli o svojim prednostima, a rijetko razmisle o obavezama i odgovornostima, koje ih čekaju u toj zajednici.
Brak je, svakako, san i ideal mladih, ali oni su neiskusni. Treba ih poučiti, iskreno i prijateljski, šta ih čeka u braku. Brak će samo onda donijeti sreću ako je svaki član svjestan svoje odgovornosti koju preuzima na sebe i ako ima dovojno snage i hrabrosti da podnese terete i obaveze, da prebrodi udarce i iskušenja, u koja može zapasti.
Pošto mladi nemaju dovoljno životnog iskustva, savjet starijih i pametnijih će im u tom slučaju dobro doći. Zato treba slušati starije i pametnije, koji nam dobro žele i na dobro nas upućuju.
Ima veoma važnih, sudbonosnih trenutaka u životu, kad čovjek mora na brzinu donijeti odluku. A čovjek, mlad i neiskusan, nađe se tad u dilemi šta da radi? On sam nije u stanju da donese pravilnu odluku. To je njegov prvi susret sa grubom stvarnošću, završava porazom i razočarenjem. Tu stradaju mnogi idealisti i mladi talenti.
Neminovna je smjena generacija, ali ona uvijek ostavlja duboke tragove za sobom. Stariji su nezadovoljni što ih mladi ne slušaju. A mladi, u zanosu mladosti, misle da su pametniji i napredniji.
Nerazumijevanje i nepovjerenje koje stvara jaz između starijih i mladih, u većini slučajeva je uzrokom dezorijentaciji i lutanju omladine. Ona je prepuštena sama sebi. A za to, veliki dio krivice snose stariji. Jer oni, kao pametnijii iskusniji, morali bi potražiti načina da pridobiju tu omladinu, da je okupe i pravilno usmjere.
Mladi se pitaju: – Gdje je pravi put? Gdje je istina koju treba slijediti? Gdje je laž koju treba izbjegavati?
I ne nalaze odgovore na ta pitanja.
Onda je normalno očekivati da će ta omladina zalutati.
Na najvažnijim životnim raskrsnicama nema nikakvih putokaza, kaže jedan od zapadnih mislilaca. I to je jedna velika životna istina. To je stvarnost sa kojom se suočava svaka generacija. Jer svako vrijeme sobom donosi nove probleme.
Pa, kad je tako, onda ostaviti svoje dijete bez odgoja, pustiti mladu osobu da luta bez kompasa, da se sama probija kroz život i strada, takav postupak ne možemo drukčije nazvati nego zločinom od strane starijih. Čovjek, i kad je zreo, iskusan, pametan i staložen, mora dobro promisliti o svakom koraku u svom životu. Jer svaki korak donosi posljedicu.
Ako je jedan važan korak pogrešno učinjen, ako čovjek donese nepromišljenu i pogrešnu odluku, onda iza te odluke neminovno dolazi udarac, stradanje i patnja, kao posljedica toga pogrešnog koraka. Pa kad stariji griješe u donošenju odluka, kako onda mlad čovjek da ne pogriješi? Zato je u svemu potrebna velika opreznost.
Eto, zato treba mlade, još iz malena, učiti, odgajati, pravilno usmjeravati i razvijati u njima osjećaj odgovornosti – da misle šta rade, da gledaju na posljedice svojih postupaka, da ono što rade čestito urade, kako bi njihov rad bio od koristi i njima i drugima.
Nije od nas dovoljno pokazati čovjeku koji stupa u život dva razna puta – put dobra i put zla – pa mu reći: – Biraj! Treba umjeti pridobiti mladog čovjeka, steći njegovo povjerenje, pa mu ukazati na posljedice krivog puta. Treba mu otvoriti oči da on sam uvidi, i bude svjestan, kakve opasnosti na njega vrebaju, kroz kakve sve bure i krize mora proći i koliko mu je potrebno snage i vjere da bi se održao uspravno, da u trenucima iskušenja ne bi pokleknuo i pošao krivim putem. S te strane uloga učitelja i odgojitelja je od presudne važnosti za budućnost mladog bića.
Kad mlada osoba, kasnije stupi u vrtlog života, ona će biti dovoljno naoružana i imat će u sebi duhovne snage da se odupre ovim opasnostima i iskušenjima i da se održi na pravom putu.
Odgovornost pred društvom
Čovjek, kojem je povjerena dužnost, koji uživa jedan položaj, mora pravilno shvatiti svoju ulogu u društvu. Mora voditi računa o kvaliteti svoga rada. Mora biti svjestan da njegov rad tim više vrijedi ukoliko ga bolje i savjesnije obavlja, ukoliko osjeća veću odgovornost nad radom koji mu je povjeren.
Često puta o jednom jedinom čovjeku ovisi sudbina stotina i hiljada drugih ljudi. Takva je uloga vladara koji upravlja državom. Takve je uloga vojskovođe koji u ratu komanduje vojskom, a koju mora zaštiti od pogibije i stradanja. Takva je uloga upravnika jednog preduzeća, kojem je povjerena armija radnika. Takva je uloga prdstavnika pojedinih zajednica, koji vode članove te zajednice i od koji zavisi napredak i blagostanje te zajednice. Takva je uloga imama u džematu, kojemu je dužnost da okupi ljude, da probudi u njima islamsku savjest i da ih vodi pravim putem.
Ukratko, da ponovimo hazreti Pejgamberovu misao: – Svaki od nas treba da bdije nad svojim stadom.
Iz svega ovog izlaganja možemo zaključiti da jedan od najvažnijih životnih zadataka, koji je dat u amanet starijima je odgoj mladih, odgoj buduće generacije, koja će sutra preuzeti ulogu starijih.
Nažalost, tu smo mi danas, skoro potpuno zakazali.
Osjećaj odgovornosti ni kod roditelja, ni kod učitelja, ni kod vaspitača, nije toliko razvijen koliko bi trebalo da bude i koliko ozbiljnost vremena to od nas traži.
Mladi su prepušteni na milost i nemilost raznim negativnim faktorima i uticajima. Nema ko da im ukaže na pravi put da bi ih zaštitio od stranputice i stradanja. Zato, budimo svjesni svoje odgovornosti i prihvatimo se izvršenja svojih zadataka, čestito, pošteno i savjesno, kako bismo umanjili svoj dio krivice za propuste koje smo do sada činili.
Da nam Allah, dž.š., olakša breme i omogući, da učinimo nešto vrijedno i korisno, po čemu ćemo ostaviti lijep spomen iza sebe. Amin!
(Jubilarna 300. hutba, održana u Carevoj džamiji u Sarajevu, u petak 2. marta 1979. godine / 3. rebiul-ahira 1399. godine po Hidžri, Glasnik VIS-a, br. 2/1979)
Izvor: h. hfz. Halid ef. Hadžimulić, Hutbe, Udruženje Hadži Mujaga, Sarajevo, 2015, str. 205-216.