Imenice i pridjevi u arapskom jeziku dolaze u dva vida – određeni i neodređeni.
U neodređenom vidu imenice i pridjevi završavaju se nunacijom (tenvinom).
U određenom vidu ispred imenice ili pridjeva nalazi se određeni član أل (el). Dodavanjem određenog člana gubi se nunacija.
Primjer:
Na slici gore, u prvom redu s desna, prikazane su imenice u neodređenom vidu. Crvenom bojom naglašeno je zadnje slovo sa nunacijom.
U drugom redu su imenice u određenom vidu, a zelenom bojom je naglašen određeni član. Obratite pažnju da na ovim imenicama sada nema nunacije – završavaju se na dammu.
U uspravnom stupcu s lijeve strane dat je prikaz greške koja se pravi pri upotrebi određenog člana. Crvenom bojom naglašena je nunacija, a zelenom bojom određeni član. Takva upotreba određenog člana je pogrešna. Zapamtite da nikad u istoj riječi ne može biti i određeni član i nunacija!
Upotreba:
Neodređeni vid se upotrebljava kada se imenica prvi put spominje ili je na neki način neodređena (u smislu neki, neka).
U drugim slučajevima, imenica se određuje.
Izuzetak od ovog pravila su naslovi novinskih članaka ili knjiga, kada se koristi neodređeni vid imenica bez obzira na to što se govori o sasvim određenoj pojavi ili stanju.