Čestiti ljudi posjeduju srce puno ljubavi i topline, njihovi odnosi su puni opraštanja i saosjećajnosti, a njihovo lijepo ponašanje je daleko od bilo koje vrste ljutnje i grubosti prema drugim ljudima.
Raširenost ove moralne odlike među muslimanima plod je preporuka i naredbi časnog Kur’ana te slijeđenja lijepog ponašanja Poslanika i njegove čiste porodice, a.s., u društvu.
Suzdržavanje i smirivanje bijesa, kao pohvalne odlike čestitih ljudi, mogu biti postojani tek onda kada ih prate opraštanje i prelaženje preko grešaka, a ljudska zloba će biti iskorijenjena onog trenutka kada opraštanje i saosjećanje budu popraćeni dobročinstvom.
Ove tri faze usavršavanja predstavljaju odlike bogobojaznih osoba u pogledu društvenih odnosa. Uzvišeni o tome kaže:
“Koji srdžbu savladavaju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.”
Čestiti ljudi pod uticajem islamskih učenja ponekad se odriču svojih prava i opraštaju osobi koja zaslužuje odmazdu.
Oni glasno govore:
“U opraštanju ima užitka kojeg nema u osveti.”
Na ovaj način oni pokazuju saosjećanje i bratski odnos, a osoba koja je napravila prekršaj svojim lijepim vladanjem i plaćanjem krvarine trudi se da učvrsti bratske odnose u društvenoj zajednici.
O tome Uzvišeni kaže:
“A onaj kome brat njegov nešto oprosti, neka dobročinstvom uzvrati i lijepo dug svoj isplati.”
Motiv za praštanje i milosrdnost u čovjeku će se pojačati onog trenutka kada sazna da mu, pored mirne savjesti I činjenice da ga ljudi na Ovom svijetu poštuju, Bog obećava oprost i Svoju milost na Drugom svijetu, kao što možemo vidjeti u Kur’anu:
“Neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da I vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.”
Čestiti ljudi svojim opraštanjem i prelaženjem preko grešaka drugih ruše pretpostavke za srdžbu i nasilje u zajednici i svojom milosrdnošću i ljubaznošću gase rasplamsale plamenove sukoba i neprijateljstava, a njihovo ponašanje predstavlja dobar uzor za odgoj drugih kada je riječ o razvoju građanske kulture.
U tom smislu, životi poslanika, ispunjeni opraštanjem i prelaženjem preko ružnih postupaka drugih, najbolji su primjeri uspostavljanja odnosa s drugim ljudima u prošlosti. Hazreti Jusuf je veoma lahko prešao preko greške svoje braće i rekao:
“Danas nećete biti koreni” – reče – “Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!”
Ovakvo ponašanje čestitih kod prestupnika izaziva kajanje, kao što su se pokajala i braća Jusufa, a.s.:
“O oče naš” – rekoše oni – “zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo zaista zgriješili.”
Takvo ponašanje je među njima učvrstilo bratske odnose I poništilo spletke šejtana i onih koji imaju šejtanske osobine.
Tako hazreti Jusuf, obraćajući se svome ocu, kaže:
“…I vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene I braće moje bio razdor posijao.”
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012.