Desete godine izbjeglištva Božiji Poslanik se vratio svojoj kući u Medinu. Islam se širio velikom brzinom, pa je Pejgamber bio zadovoljan što je ispunio svoju misiju. U želji da svoje djelo kruniše svečanim hadžom i da još jednom vidi rodni kraj, Poslanik je krenuo sa osamdeset hiljada muslimana u Meku.
Po dolasku na hadž, pred ogromnom masom hodočasnika, na mjestu zvanom Arefat, Božiji Poslanik održao je svoj veliki govor, u historiji poznat kao „Hutba na oprosnom hadžu“.
Dijelovi tog govora glase:
„Ljudi, slušajte ove moje riječi, jer nisam siguran da ću ponovo moći doći među vas, na ovo mjesto.
Naši životi i imovina svete su stvari i neprikosnovene, kao što je za nas svet i uzvišen ovaj mjesec, današnji dan i mjesto na kome se nalazimo. Čovjek je djelo Božije, i neka je proklet onaj koji to djelo ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga i On će nas pitati za naša djela i naš rad.
Budite uvijek dobri i milostivi prema svojim ženama… Njihovu čast i njihovo poštenje čuvajte i odnosite se prema njima sa ljubavlju i dobrotom. Uistinu ste ih dobili od Boga da ih čuvate i po zakonu sa njima postupate… Ono štao vam je povjereno čuvajte kao svoje i vratite onome čije je… Krvna osveta i lihvarstvo iz paganskih vremena neka prestanu zauvijek…
O narode! Slušajte što govorim i uzmite to k srcu! Vi morate znati da je svaki musliman brat drugome muslimanu. Svi ste vi jednaki i svi imate ista prava i iste obaveze. Svi ste vi članovi jednog velikog bratstva. Zabranjeno vam je da od svog brata uzmete bilo šta, osim onoga što vam on dadne. Čuvajte se prijevare…
Recite ovo i onima koji su prisutni i onima kojih ovdje nema. Može se desiti da onaj kome se kaže bolje upamti od onoga koji je to ovdje čuo.
Ostavljam vam Božiju Knjigu, koja će vas, ako je se vjerno budete pridržavali, uvijek čuvati da ne zalutate sa pravog puta, sa staze pravde i istine. To je knjiga jasna, od Allaha upućena. Imate prred sobom cijeli moj život, moje riječi i moja djela: sve što sam govorio i radio nastojao sam da bude u skladu sa Božijim naređenjima…“
Časni je Pejgamber završio svoj govor riječima:
„O moj Bože! Jesam li ispunio svoj zadatak i povjerenu mi misiju?“
„Božiji Poslaniče! Ti si vjerno ispunio svoju misiju i nama saopćio šta ti je Bog povjerio!“ potvrdilo je sto hiljada duša u jedan glas.
Poslanikovo lice bilo je obasjano radošću. Od prevelike sreće u očima su mu svijetlile suze. Digao je ruke prema nebu i rekao: „Molim Te, budi svjedok svega ovoga.“
Poslije govora sišao je sa kamile i klanjao u isti mah podne i ikindiju. Zatim, prešavši na drugo mjesto Arefata, narodu je saopćio tada primljene kur'anske riječi:
Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ćete vi otpasti od svoje vjere; zato se ne bojte njih, već se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Ma'ide, 3)
Izvor: Refik Ćatić, Vjeronauka za IV razred osnovne škole, El-Kalem, 2005, str. 116-117.