Koncem desete godine po Hidžri blagoslovljeni Poslanik, a.s., je odlučio obaviti po prvi put potpuno islamsko hodočašće u Mekku, na kojem bi samo muslimani bili prisutni u Domu Božijem i njegovom prostoru sukladno praksi koja je od tada stalno slijeđena. To hodočašće, koje je ustanovilo hajj kao čisto islamsku instituciju, bilo je također određeno da bude “oproštajno hodočašće”. Ono je označilo konačno postignuće onog neusporedivog životnog djelovanja najsavršenijeg Božijeg stvorenja. Suština nezaboravne propovijedi blagoslovljenog Poslanika, a.s., tom prigodom, koja je odjekivala srcima i umovima muslimana stoljećima, sadržana je u ovim poznatim kur’anskim stavcima koji su također dali ime islam religiji koju je donio Muhammed ibn ‘Abdullah, a.s.:
Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (al-Ma’ida, 3)
Svečani govori koje je održao blagoslovljeni Poslanik, a.s., u toku ovog “oprosnog hodočašća” bili su krajnje elokventni i lijepi, sukusirajući u sebi učenja islama i njegov vlastiti Sunnet kojeg je oporučio muslimanskoj zajednici. Evo, možda, najčešće spominjanog govora kojega je održao devetog zul-hidždžeta desete godine po Hidžri, pred kraj hadžskih obreda “oprosnog hodočašća” na Arefatu:
Svaka hvala pripada Bogu. Mi Ga hvalimo; išćemo Njegovu pomoć i oprost; Njemu se obraćamo. Tražimo utočište kod Njega od zala naših vlastitih i od zlih posljedica naših djela. Nema toga ko će u zabludu odvesti onoga koga On na pravi put navodi, i nema toga ko će na pravi put uputiti onoga koga On na stranputicu okrene. Svjedočim da je samo On istinski Bog, bez ikog Njemu ravnog, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Opominjem vas, robovi Božiji, da se Boga bojite i savjetujem vam da Mu poslušni budete, a govor svoj započinjem sa onim što je dobro.
A sada da nastavim dalje, o ljudi, poslušajte me; ja ću vam prenijeti poruku, jer ja ne znam da li ću više ikada imati priliku da vas sretnem, nakon ove godine, na ovome mjestu. Ljudi, zaista vaši životi, vaša imanja i vaša čast sveti su i nepovredivi sve dok se ne pojavite pred vašim Gospodarem, kao što je svet ovaj dan vaš u ovom vašem gradu. Vi ćete, zacijelo, sresti svoga Gospodara i On će vas pitati za vaša djela. Počujte, nisam li ja prenio poruku? Bože, budi mi svjedokom! Stoga, onaj ko raspolaže sa bilo kojom istinom dužan je prenijeti je osobi koja će je pohraniti u sebi. Počujte, ko god učini neko zlo, samo je on za njega odgovoran. Nijedan sin nije odgovoran za zločin svoga oca niti je otac odgovoran za zločin svoga sina.
Ljudi, poslušajte moje riječi i razmislite o njima! Morate znati da je musliman drugom muslimanu brat i da su muslimani braća. Ništa što pripada njegovom bratu muslimanu nije dopušteno, osim onoga što mu ovaj dozvoli. Stoga, ne smijete međusobno vršiti prisilu. Bože, nisam li ja prenio poruku? Znajte, cijeli džahilijet je strpan pod moja dva stopala. Krvne osvete iz doba džahilijeta su oproštene. Prva krvna osveta koju sam poništio zacijelo je ona Ibn Rabi’ah ibn Haritha koji je podizan u plemenu Sa’d i koga je ubio Hudhail. Zanimanje za vrijeme džahilijeta je dokinuto. Ali vi ćete primiti svoju baštinu. Ne činite nasilje i vama se nasilje neće činiti. Bog je odredio da ne postoji nikakva kamata. Prva kamata koju sam ja dokinuo je kamata ‘Abbasa ibn ‘Abd al-Muttaliba. Ona je, zacijelo, u potpunosti dokinuta.
Ljudi, bojte se Boga u vezi sa ženama. Vi ste ih uzeli sa istinom Božijom, a njihove privatne posjede ste ovjerovili riječju Božijom. Zacijelo ste dobili neka prava nad svojim ženama, a vaše žene su dobile neka prava nad vama. Vaše pravo nad njima je da one ne smiju ni sa kim, koga vi ne volite, oskrnaviti vaše postelje, i da one ne smiju dopustiti ikome koga vi ne volite (da ulazi) u vaš dom. Ako one učine takvo što, tad vam Bog daje pravo da ih prekorite, da se rastavite od njih u postelji i da ih ošinete, ali ne pregrubo. Ukoliko se one obuzdaju, tad im od vas po pravdi pripada uzdržavanje i odijevanje.
Znajte, sa ljubaznošću primite preporuku koja vam je data u vezi sa ženama. Jer one su sredovječne žene (ili pomagateljice) vaše. One ništa za sebe ne posjeduju, a vi od njih ne možete imati više od toga. Ako vam se one pokoravaju na takav način, vi tad s njima ne smijete postupati nepravedno. Zar ja nisam prenio poruku? Bože, budi mi svjedokom za to!
Ljudi, poslušajte i pokorite se, pa makar i sakati abesinski rob bio vaš vladar koji vrši naloge Knjige Božije među vama! Ljudi, Bog je, zacijelo, svakom od vas odredio njegove dužnosti. Nijedna oporuka nije punovažna za jednog nasljednika niti je ijedan testament zakonit ukoliko odobrava više od jedne trećine (nasljedstva).
Dijete pripada (zakonitom) braku, a bludnika sleduje samo kamenovanje. Na onome koji pripisuje (svoje rodoslovlje) nekom drugom doli svome ocu i na onome koji povjerenu stvar pririče nekom drugom a ne svome povjeriocu, prokletstvo je Božije, i prokletstvo meleka i ljudi. Od takvoga Bog neće primiti pokajanje niti vrlinu.
O ljudi, šejtan je zaista nesretan stoga što nikada neće biti štovan u ovoj vašoj zemlji. Ali, on je zadovoljan da mu se podložite u nekim drugim stvarima za koje vi mislite da su beznačajne u vašim postupcima. Stoga budite oprezni u svome vjerovanju. Ja sam vam, zacijelo, ostavio nešto i budete li to čuvali, nikada nećete skrenuti s puta – jednu očiglednu stvar, to jest Knjigu Božiju i Sunnet Božijeg Poslanika, a. s.
O ljudi, došao mi je Džibril, prenio mi selam od moga Gospodara i kazao mi: ‘Zaista, Bog Svemoćni i Uzvišeni je oprostio mome narodu na ‘Arefatu i kod Svetilišta, (oprostivši) im njihove nedostatke.’
‘Umar ibn al-Khattab je ustao i kazao: ‘Poslaniče B žiji, je li samo nama oprostio?’ A Poslanik, a.s., odgovori: ‘Vama i onima koji će doći iza vas, sve do Dana ponovnog proživljenja. A vi ćete i za mene biti pitani, pa šta ćete tad kazati? Oni rekoše: ‘Svjedočimo da si prenio poruku, da si ispunio (svoju dužnost) i opomenuo nas.’
Potom on reče, podižući svoj kažiprst prema nebu i pokazujući prema narodu: ‘Bože, budi mi svjedokom! Bože, budi mi svjedokom!’
(Iz djela Maulana M. Ubaidul Akbara, The Orations of Muhammad (Muhammedovi govori), Lahore, 1954, pp. 79-78, uz stanovite izmjene)
Izvor: Seyyed Hossein Nasr, Muhammed – čovjek Božiji, (s engleskog preveo: prof. dr. Rešid Hafizović), Naučnoistraživački institut IBN SINA, Sarajevo, 2007, str. 70-75.