Onaj ko poziva u vjeru, ili pojašnjava neke vjerske propise, uvijek mora imati u vidu gdje se nalazi, kome se obraća i da li je skupina kojoj se obraća u stanju da razumije njegov govor, odnosno da li je to o čemu govorimo odgovarajuća i najvažnija tema o kojoj u toj sredini treba da se govori. Ako ne budemo imali sluha i osjećaja za sredinu u kojoj se nalazimo, možemo postići potpuno suprotan efekat od onoga koji smo željeli.
Poslušajmo izreke nekih ashaba koji nas na to upozoravaju. Ebu Derda’, r.a., kaže: „Na svakom mjestu treba znati šta će se reći.”
Alija, r.a., kaže: „Ljudima govorite onoliko koliko su oni u stanju da razumiju, pa zar želite da oni zaniječu vjeru u Allaha i Njegova Poslanika.”
Ibn Mes’ud, r.a., kaže: „Kad god ljudima pričaš nešto što njihovi umovi ne mogu razumjeti, taj govor će neke od njih odvesti u iskušenje (smutnju ili zabunu).“
Pogledajmo kako Poslanik, a.s., upozorava Muaza na sredinu u koju će doći i upućuje ga kako će se ponašati. Šalje ga u Jemen i upozorava ga da se drži postepenosti u pojašnjavanju vjerskih propisa, pa mu kaže:
„Zaista ćeš ti doći među ljude kojima je već ranije objavljena nebeska knjiga, pa ih pozovi da priznaju da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov poslanik. Ako oni od tebe to prihvate, onda ih upoznaj da im je Allah propisao pet namaza dnevno. Ako od tebe to prihvate, onda ih obavijesti da im je Allah propisao zekat, koji bogati daju siromašnim. Ako to prihvate, onda se čuvaj da uzimaš ono što je najkvalitetnije od njihovih imetaka i boj se dove onoga kome je učinjena nepravda, jer između njega i Allaha nema prepreke.” (Muslim)
Izvor: dr. Fuad Sedić, dr. Izet Terzić, Savjeti muslimanskoj omladini, pdf-izdanje www.bosnamuslimmedia.com, 2009., str. 18.