Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. (Kur'an, Al-Qiyama:3-4.)
U navedenim ajetima Uzvišeni Stvoritelj govori o proživljenju čovjeka nakon smrti, pri tome, skrećući posebnu pažnju na jagodice prstiju. Jagodice prstiju nose otiske jedinstvene za svakog čovjeka. Čak i ako imate brata ili sestru blizanca, vaši otisci će se razlikovati. Ne postoji ljudsko biće, živo ili mrtvo, sa istim otiscima prstiju. Stoga se i ističu jagodice pri govoru o proživljenju kao jedan poseban detalj, svojstven svakom čovjeku ponaosob.
Da se jagodice prstiju svakog čovjeka razlikuju otkriveno je tek u devetnaestom vijeku, a na njih pažnju Uzvišeni Stvoritelj skreće prije 1400 godina u Kur'anu. Zar to nije dovoljan dokaz da je Kur'an Božija riječ? A takvih dokaza u Kur'anu ima još mnogo.
A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (Kur'an, An-Nisa:82.)