Prema kur'anskom stavu, ako nema Ovoga svijeta, ne može biti ni Budućeg. Mi svoj život na Budućem svijetu pripremamo na Ovome svijetu posredstvom svoga ponašanja i svojih djela, koja činimo na osnovu slobode izbora – kao što je i rečeno u nekim predajama: ovaj svijet je njiva Budućeg svijeta. Dakle, ako ne bi bilo Ovoga svijeta, niko ne bi mogao otići u Džennet jer su džennetske blagodati nagrada za djela koja su učinjena na Ovome svijetu. Plemenitost, vrline i položaji Budućeg svijeta plodovi su truda i djela koja je čovjek činio na Ovome svijetu. Prema tome, Ovaj svijet je veoma vrijedan. Kada obratimo pažnju na ovu zbilju, javlja nam se sljedeće pitanje: Zašto je u predajama Ovaj svijet – koji je tako vrijedan – kuđen i koren?
U odgovoru na ovo pitanje moramo reći da ovosvjetski život – zato što je jedno od stvorenja Božijih – nema nikakvu mahanu. U osnovi, poredak ovosvjetskog života je najbolji mogući poredak koji je vrhunac postojanosti i ljepote. Prema tome, izvor ove teškoće treba tražiti na drugom mjestu. Ako budemo razmatrali ajete i predaje malo pažljivije, vidjet ćemo da se teškoća i slabost nalaze u kakvoći čovjekovog odnosa prema Ovome svijetu i u njegovom načinu postupanja sa Ovim svijetom, jer upravo taj njegov način postupanja sa Ovim svijetom može ga učiniti za budućnost štetnim ili korisnim, vrijednim ili bezvrijednim, dobrim ili lošim. Za koji nedostatak i teškoću, za svoje ponašanje, život i budućnost – osim rijetkih primjera kada se usljed nekih dešavanja koja nisu u njegovoj moći suočava s nizom zala i nedostataka – čovjek može kriviti Ovaj svijet? Osim toga, mahane i zla koja postoje na Ovome svijetu uopće nije moguće uporediti sa dobrom i savršenstvima koja na njemu postoje.
Iz dosada iznesenog očito je da se kuđenje i kritiziranje odnosi na čovjekov način gledanja i na njegov odnos prema Ovome svijetu – odnos koji se oblikuje na osnovu davanja prednosti Ovome svijetu i materijalističkom pogledu na njega. Mišljenje onih koji smatraju da osim života na Ovom svijetu nema nikakvog drugog života u stvarnosti je zabludjela pretpostavka. Takvo gledanje na Ovaj svijet je pogrešno i tu se radi o grešci koja za sobom povlači mnogo drugih grešaka, koje se očituju u čovjekovim djelima i u njegovom ponašanju.
Dakle, trebamo ispraviti svoje viđenje Ovog svijeta i shvatiti da čovjekov život nije ograničen na ovosvjetski život, već da nakon njega za čovjeka predstoji jedan vječni život. U slučaju kada čovjek ovaj svijet smatra prolazom, a ne krajnjim odredištem i ciljem, naravno da mora sebi pribavljati sredstva za život, imetak, bogatstvo i druge stvari potrebne za dostizanje savršenstva. U ovom slučaju hrana, odjeća, stan, vozilo, novac, bogatstvo i vlast smatraju se preduvjetima i sredstvima, a ne glavnim ciljem. Međutim, u slučaju kada se oni smatraju glavnim ciljem, a ne uvjetima i sredstvima, onda čovjeka sprječavaju da postigne njegova savršenstva i krajnji cilj te su pokuđeni upavo iz ovog razloga.
Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Putevi i staze dobra, Savjeti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a., svezak 1, prijevod: Lutfi Akbaš, Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2010, str. 196-197.