Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., da bi pripremio teren za pojavu straha i tuge te da bi učinio prihvatljivijim ova dva duhovna osjećanja, kaže:
„O Ebu Zerre, Ovaj svijet je zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika. I nijedan vjernik u njemu ne osvane, a da nije tužan.“
Kada u vjerniku oživi osjećaj da se nalazi u zatvoru, on ne očekuje da se lijepo provodi i ne razmišlja o tome da vrijeme provodi u uživanju u ovosvjetskim blagodatima: on se blagodatima Ovoga svijeta koristi samo toliko da stekne snagu za putovanje ka Bogu. Nakon svake korištene blagodati i ostvarenog užitka on se zahvaljuje Bogu.
S druge strane, Ovaj svijet je džennet za nevjernika zato što se on, dok je na Ovome svijetu, može truditi da ostvari užitke i smiraj. Ako uopće za njega postoje užici i smiraj, oni su na Ovome svijetu. Zbog loših djela koja je počinio, na Sudnjem danju će biti pogođen Božijom kaznom. Božija srdžba i kazna tako su žestoke da je ovaj svijet sa svim svojim tegobama i nevoljama za njega džennet.
Poznata je priča kada je jedan siromašni i bolesni Jevrej došao kod imama Hasana Mudžtebaa, mir s njim, koji je bio svečao obučen i na konju, i obratio mu se: „Vaš djed je rekao da je Ovaj svijet zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika. Mene zanima da li je Ovaj svijet džennet za vas koji ste u punom sjaju i ugledu na konju ili za mene siromaha, bolesnog? Sa ovim siromaštvom i nevoljama Ovaj svijet je za mene džehennem, a ne džennet!“
Imam, mir s njim, je odgovorio: „Kada bi znao kakve je teške kazne Bog za vas pripremio, razumio bi da je Ovaj svijet, sa teškim stanjima u kojima si za tebe džennet. I obrnuto, kada bi vidio kakve je polažaje Bog za nas pripremio u Džennetu, razumio bi da kada vi nam i sav Ovaj svijet dali, naspram tih položaja to ne bi bilo ništa drugo, nego zatvor.“
Kada je Ovaj svijet zatvor za vjernika, prirodno je da on na njemu bude tužan i žalostan, jer zatvor nije mjesto veselja.
Potrebno je napomenuti da „pohvaljenost tuge“ u ovoj predaji ne znači da je svaka tuga pohvaljena i da se čovjek treba truditi da stalno bude tužan. Ne može se iz ove predaje izvući jedan ovakav općenit i apsolutan zaključak. Sigurno, svako pitanje koje se uzima u obzir u ovakvim savjetima uvjetovano je i njegova obuhvatnost je ograničena. Ipak, istraživanjem i dobrim poznavanjem Božijih riječi i riječi Imama, moguće je razumjeti u kakvim prilikama opseg općenitog i obuhvatnog suda postaje ograničen.
Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Putevi i staze dobra, Savjeti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a., svezak 1, prijevod: Lutfi Akbaš, Fondacija „Mulla Sadra“ u BiH, Sarajevo, 2010, str. 129-130.