Uspjeh je stalno ostvarivanje planiranih ciljeva koje pojedinac smatra vrijednim. Ljudi svoj uspjeh obično mjere u usporedbi s drugima, ali pravi je uspjeh zapravo ono što postignu vlastitim potencijalom, to kako ga razvijaju i usavršavaju, pa stoga mora biti povezan s njihovim osobnim ciljevima. Uspjeh, međutim, nije u postizanju cilja, unatoč tome što nas svijet uči da tako mislimo. Uspjeh je zapravo putovanje prema cilju. Kako je rekao Oliver Wendell Holmes, nije toliko važno gdje smo, nego u kojem se smjeru krećemo. Uspjeh je putovanje, ono je rezultat stajališta i navika koje na tom putovanju steknemo. On nije toliko proizvod posjedovanja neobičnih nadarenosti i sposobnosti, nego učenja kako te darove i sposobnosti valja iskoristiti. Nije riječ o tome da radimo nešto neobično, već da nešto obično radimo neobično dobro. Stoga ciljeve treba stalno birati i postavljati. Ako postavite nekoliko ciljeva, onda morate postaviti nove, više ciljeve, jer ako to ne učinite – nećete biti uspješni. Ako ste u prošlosti bili uspješni, pa možda i veoma uspješni, ali više nemate ciljeva, onda prestajete biti uspješni. Najvažnije je shvatiti da je svaki rad na razvoju vašeg neiskorištenog potencijala vrijedan cilj. Stoga uspjeh obuhvaća rad na onome što dosad niste radili, a ne usporedbu sa onim što su drugi već učinili.
Mislim da je jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi nepostižu ono što žele upravo pomanjkanje, te, jasno definirane slike o tome šta je uspjeh, a do toga dolazi zato što iako žele uspjeti, nemaju jasnu predodžbu o tome šta zapravo žele postići. Stoga ne mogu znati što su kadri postići, pa jednostavno odluče ostati onakvi kakvi jesu. Kako je Shakespeare napisao u Hamletu:
Gospodine, znamo šta jesmo, ali ne znamo šta možemo biti.
I ako se uspjeh često povezuje sa materijalnim bogastvom, ljudi više drže do nagrada koje im donosi uspjeh: priznanje, ugled, sigurnost, i pored svega unutrašnjeg mira. Nema ničega lošeg u bogastvu, novcu i blagostanju kada ih čovjek stekne pošteno. Mi smo često skloni vjerovanju da je stjecanje bogastva nepošteno. Novac po sebi nije ni dobar ni loš. Dobar ili loš može biti način na koji se on koristi. Bogastvo može biti prirodan nusproizvod uspješnog ostvarenja vrijednoga, unaprijed planiranog cilja. Sam je novac, međutim, vrlo nepouzdano mjerilo uspjeha. Primjerice, ako je njegovo stjecanje jedina svrha, to za tu osobu ne može biti vrijedan cilj jer će često završiti kao rob, a ne kao gospodar, te nitko na taj način ne može ostvarti svoj potencijal. Povijest nas uči da je uspjeh mnogo više od pukog stjecanja bogastva. Nitko nije posve neuspješan, ma koliko malo novca imao, dok mu je život ispunjen radom na svojim ciljevima i pomaganjem drugima. Nije to samo puka altruistička fraza jer nepromjenljivi zakoni svemira, sa kojima smo neraskidivo povezani, priskrbljuju nam nagrade. I Donald Trump i Emerson bit će zapamćeni u povijesti, ali zbog posve različitih dostignuća.
Priredio: Senad Ćelović iz knjige Colin Turner „Rođeni za uspjeh“