Zabilježeno je da je došao neki čovjek kod učenjaka Ibrahima ibn Edhema i rekao mu:
„O Ebu Ishak, ja se stalno griješim o svoju dušu, pa mi daj savjet kako da spasim srce i da se grijeha prođem.“
Ibrahim mu je rekao:
„Ako primiš od mene pet savjeta i mogneš ih primijeniti, grijeh ti više neće štetiti.“
„Reci, o Ebu Ishak!“ prihvati čovjek.
Ibrahim ibn Edhem me reče:
„Kad htjedneš pogriješiti prema Allahu, nemoj jesti Njegovu opskrbu!“
On mu reče: „A šta ću, onda, jesti kad je sve što je na Zemlji Njegova ospkrba?“
Ibrahim mu reče:
„Čovječe, zar je lijepo da jedeš Božiju opskrbu, a istovremeno griješiš prema Njemu?“
Čovjek reče: „To nije lijepo. Daj drugi savjet.“
Ibrahim mu reče:
„Kad htjedneš grijeh uraditi prema Allahu, dž.š., nemoj stanovati na mjestu koje je Božije!“
Čovjek tada reče: „Ovo je teže od prvog. Ako je Njegov istok i zapad i sve što je između toga, pa gdje ću, onda, stanovati?“
Ibrahim mu reče:
„Zar je lijepo da jedeš Njegovu opskrbu i stanuješ u Njegovoj zemlji, a griješiš se prema Njemu?“
Čovjek reče: „Nije lijepo. Daj treći savjet.“
„Kad htjedneš zgriješiti, onda gledaj da grijeh učiniš na mjestu gdje te niko ne vidi!“ reče Ibrahim.
Čovjek reče: „Kako, o Ebu Ishak, kad Bog vidi sve i ništa mu ne izmiče?“
Ibrahim mu reče:
„Je li lijepo da jedeš Njegovu opskrbu, stanuješ na Njegovoj Zemlji i grijeh činiš, a On te vidi?“
Čovjek reče: „To nije lijepo. Daj četvrti savjet!“
Ibrahim mu reče:
„Kad ti dođe melek zadužen za smrt (Azrail) da ti uzme dušu, ti mu reci: ‘Sačekaj me malo i produži mi rok dok se pokajem Allahu iskrenom tevbom i dok uradim koje dobro djelo.'“
Čovjek reče: „Ali, on mi to neće uvažiti!“
Ibrahim mu reče:
„Čovječe, ako ne možeš otkloniti od sebe smrt da bi se pokajao i ako znaš da tada nema odgađanja, pa čemu se, onda, nadaš i u što se uzdaš?!“
Čovjek mu reče: „Daj mi peti savjet.“
Ibrahim mu reče:
„Kad ti dođu zebanije (meleki koji kažnjavaju u Džehennemu) na Sudnjem danu da te povedu u džehennemsku vatru, ti nemoj poći s njima!“
Čovjek reče: „Ali, to se ne može, neće mi to primiti!“
Ibrahim ga, onda, upita:
„Pa kako se, onda, nadaš spasu?“
Čovjek reče: „Dosta mi je, dosta mi je, Ebu Ishak, tražim oprosta od Allaha i Njemu se kajem!“
I, zaista, pokajao se iskrenom tevbom i ostatak života proveo kao dosljedni vjernik zajedno sa Ibrahimom ibn Edhemom.
Izvor: Fikret ef. Arnaut, Hutbe, Džemat SABUR München, Bihać, 2003, str. 20-22.