Nikada ne pijte vodu odmah poslije jela, ili na prazan stomak. Ko god pije vodu sa vrela, njegova će probava biti dobra. Izbjegavajte piti veoma hladnu vodu, zato što ona šteti disajnim organima, a posebno poslije toplog jela, ili poslije slatka, ili poslije tople kupke, ili poslije seksualnog odnosa. Ne miješajte riječnu i vodu sa vrela (bunara).
Nikada ne pijte svu vodu odjednom (na dušak), jer to može prouzrokovati bolest, koj u El-Bejheki označava kao ‘bol u džigerici’.
Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uobičavao piti šerab i udahnuti tri puta poslije svakog srka, izgovarajući Allahovo ime prije nego što bi počeo, a i kada bi zastao sa pijenjem, zato što mu je to pružalo veće zadovoljstvo, zdravije je i bolje gasi žeđ. Šerab u ovom slučaju znači voda, iako u medicinskoj terminologiji znači ‘opojno sredstvo’, odnosno sirup.
Prema Et-Tirmiziju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je koristio nešto slično slamci i tako je pio.
Sigurno je veoma korisno racionalno trošiti vodu. Ovo je zato što ponekad potreba nalaže da se pije puno vode, možda zbog velike žeđi, a čovjek ne može biti siguran da će mu se ponovo ukazati prilika da pije i ugasi žeđ. Racionalno trošenje vode će ovo učiniti mnogo izvjesnijim.
Koristi od pauze za disanje dok pijemo su sljedeće: Disanje prestaje u trenutku kada gutamo, a još uvijek postoji potreba i za disanjem i za vodom. Pa ako čovjek udahne i u isto vrijeme ubaci vodu u grkljan, to će prouzrokovati kašalj. Ali ako čovjek zastane da udahne, onda mu se ovo neće desiti. Što se tiče izjave da pijenje sa pauzom pruža više zadovoljstva, sigurno je da je to bolje za ugasiti žeđ nego ako to uradimo odjednom. Što se tiče izjave da je zdravije piti u pauzama, ona dolazi do izražaja u slučaju da čovjek uzima piće da bi se izliječio, i tada će on zasigurno biti izliječen od te bolesti u cijelosti.
Konačno, pijenje u pauzama bolje gasi žeđ ili bolje ‘prodire’, i tako poboljšava probavu i stimuliše apetit.
Ovo su velike istine i mudrosti, koje ne spominju mnogi osim onih koji su veoma kritični po ovim pitanjima. Mudrosti starih i novih vremena nisu ih mogle obuhvatiti – i neka je Allahova milost na našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ljekara, potpuno čistog, i neka Njegova milost traje zauvijek.
Enes prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se pije stojeći. Ali el-Hatabi je rekao: “Ova zabrana se odnosi na gašenje žeđi i postavljanje neke granice u tome.”
El-Hatabi je dozvolio da se pije stojeći, a to su učinili i Omer, Osman, Ali, radijallahu anhu, kao i mnoga druga ulema, dok su neki odbili. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, ponekad, pio stojeći.
El-Buhari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio pijenje direktno iz mješina za vodu (flaša), zato što onaj koji pije neće vidjeti šta ide niz njegovo grlo, a može biti pijavica ili nešto slično što mu se može zalijepiti za grlo. Poznato je da se dešavaju slične stvari.
Ibn Madže prenosi od Ibn Abbasa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao čašu iz koje je uvijek pio.
El-Muveffak Abdul Latif je rekao: “Čaša je najbolji sud za pijenje.” Indijci su je također koristili. Njihovi kraljevi su uobičavali piti iz čaša napravljenih od srebra i ukrašenih rubinima, zato što se ovi materijali manje prljaju, a kada se očiste izgledaju kao potpuno novi. Voda ili neko drugu piće koje je bilo zaprljano bivalo je lahko primjećeno u ovim čašama, a bilo je veoma teško staviti otrov u piće, a da ostane neprimjećen. Ovo su njezine najbolje karakteristike zbog kojih su je izabrali indijski kraljevi.”
Izvor: Dželaluddin Abdurrahman es-Sujuti, Vjerovjesnikova medicina, Libris, Sarajevo, 2003., str. 20-21., prevod: Haris Murtić