Lisica zateče na jednom brežuljku više sela pjevca, gdje se popeo na neko drvo i pjeva.
„Šta tu radiš?“, upita ga lisica.
„Evo okujišem[1]“, odgovori joj pjevac.
„Deder časom sokujiši“, reče mu lisica, „pa siđi dolje da džematile klanjamo.“
Pjevac se dosjeti, da lisica hoće da ga prevari, te joj poviče:
„Evo dok ja okujišem, u tom će se još džemata skupiti, pa ćemo svi zajedno klanjati.“
„A ko bi imao još doći?“, upita ga lisica.
„Eno, pogledaj!“, reče joj pjevac i pokaza joj prstom prema selu.
Lisica pogleda onamo i opazi lovca sa dvoje keradi, gdje se penju uza stranu. Kad lisica opazi kerove, prepadne se i poviče pjevcu:
„Klanjajte vi, sada ću se ja vratiti, izgubih abdest.“
To reče lisica i dade petama vjetra.
(Basna je preuzeta iz Behar, list za pouku i zabavu, god. III, Sarajevo, 1902/3, str. 191.)