Pogubne posljedice srdžbe

Jedna od zabranjenih stvari kojih se polaznik duhovnoga puta treba kloniti je srdžba, koja je i sama jedan od uzroka koji potiču čovjeka na ogovaranje.

Kada se čovjek naljuti na nekoga, on, da bi ugasio plamen svoje mržnje i da bi umirio svoju srdžbu, stane ogovarati, misleći da će mu se srce uspokojiti ako okalja ugled i čast svome protivniku, istovremeno se ne osvrćući na činjenicu kako je srdžba u takvim primjerima štetna i opasna u toj mjeri da je u stanju upropastiti čovjeka i na Ovom i na Onom svijetu.

A sada ćemo navesti nekoliko predaja koje govore o pogubnim posljedicama srdžbe.

Poslanik Božiji, s.a.v.a., je rekao:

“Srdžba kvari vjerovanje kao što sirće kvari med.”[1]

Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže:

“Srdžba razara onoga ko je nosi i otkriva slabosti njegove.”[2]

Imam Bakir, mir neka je s njim, kaže:

“Uistinu je srdžba žeravica šejtanova što u srcu čovjekovom plane, pa zaista kada se neko od vas rasrdi, oči mu pocrvene, a žile vratne mu nabreknu, te šejtan u njega uđe. Pa kad god se neko od vas uplaši da će ga to spopasti, neka na zemlju prione, jer uistinu će tada šejtanska pogan iz njeg’ iščeznuti.”[3]

Imam Riza, mir neka je s njim, rekao je:

“Srdžba je ključ zla svakog.”[4]

 

Izvor: Muhammed Reza Mahdevi Kani, Koraci ka samoizgradnji, svezak 1, Fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo, 2011, str. 222-223.