Pojam slobode izbora
Pojam slobode izbora

Pojam slobode izbora

Sintagma sloboda izbora ili sloboda volje (ikhtiyar, ar./per.) korištena je u brojnim značenjima i na neke će ovdje biti ukazano:

 a)  Djelo izvršeno slobodnom voljom jeste ono koje se ne vrši usljed vanjskih pritisaka i nametanja. Naprimjer, u jednom političkom sistemu zasnovanom na diktaturi, ona djela koje se vrše zbog straha od političke moći neće biti djela izvršena slobodnom voljom. I u fikhu (islamskom pravu) značenje djela slobodnom voljom je otprilike identično ovom jer se koristi nasuprot djelu iz prinude ili činu iz nužde. Djelo koje je čovjek primoran izvršiti iz nužde ili zbog neimanja drugog izbora također se u fikhu tretira kao djelo bez slobodne volje. Poslovi koji se sklapaju pod prijetnjom ili prinudom zbog nepostojanja uvjeta slobodne volje, smatraju se nevažećim. Također, u slučajevima kada je izvršilac djela zbog nužde primoran da izvrši neki čin, kao što je jedenje zabranjenog (haram) mesa, čin će biti opravdan. Jer to nije učinjeno slobodnom voljom. Kao što se može zapaziti, iako je u ovim slučajevima vršilac djela svojom voljom i odlukom pristupio tom djelu, ova djela se tretiraju kao djela koja nisu izvršena slobodnom voljom jer je vršilac pod pritiskom i prinudom izvršio određeno djelo.

b)  Djelo slobodnom voljom je ono koje vršilac vrši svojom voljom i htijenjem. Ova definicija naglašava potrebu proučavanja duševnih stanja kao što su želja, htijenje i sklonost prije izvršenja samog djela i djelo slobodnom voljom smatra posljedicom težnji i sklonosti; naravno, misli se na težnje i sklonosti koje su rezultat svijesti i saznanja o specifičnim uvjetima datog djela. Ova definicija ne insistira na definisanju i ograničavanju faktora i korijena pojave želje i sklonosti i svaku vrstu želje i sklonosti tretira kao faktor pojave djela slobodnom voljom čak i kada su posljedica uvjeta i činilaca koji su izvan čovjekove kontrole i izbora i koji su prinudno nastali u čovjeku.

 c)  Sljedeće značenje slobodnovoljnog djela zasnovano je na indeterminizmu[1] u domenu čovjekovih slobodnovoljnih djela. Prema ovom gledištu, čovjekova volja se formira neovisno o preduvjetima, kako psihološkim tako i fiziološkim. Drugim riječima, čovjekova slo bodna volja ne proističe iz specifičnih uzroka i ne izvire iz lično sti vršioca djela na uređen i definisan način. Prema tome, upoznavanjem vršioca i njegovih motiva i uvjeta ne mogu se predvidjeti njegova slobodnovoljna ponašanja. Shodno ovoj definiciji, ako neko djelo ima jasne i specifične uzroke, onda više neće biti slobodnovoljno.[2]

d)  U slobodnovoljnom djelu vršilac ima moć i sposobnost da se ponaša različito od onoga što je učinio u realnom svijetu. Oni koji odbacuju čovjekovu slobodnu volju tvrde da ljudi čine samo ono za što imaju moć i sposobnost, a ono što nisu učinili isključivo je zbog njihove nemoći.[3] Slobodnovoljno djelo u u ovom značenju iziskuje izbor djela njegovog vršitelja i raščlanjuje se na sljedeća tri elementa:

 

  1. Vršilac biva suočen s raznovrsnim oblicima djela od kojih svako pobuđuje neku težnju unutar čovjeka.
  2. Vršilac djela vrši procjenu koja podrazumijeva analizu i poređenje konkurentnih i suprotstavljenih djela i to na osnovu dominacije ideala i ličnih ciljeva.
  3. Vršilac donosi odluku i vrši izbor: daje prednost jednom djelu u odnosu na ostala, a ostala napušta.[4] Slobodna volja u četvrtom značenju čini osnovu narednih rasprava. Oni koji su uvjereni u slobodnu volju smatraju da čovjek, unatoč svim vanjskim faktorima i uvjetima okoline i uprkos svim unutarnjim htijenjima i težnjama, ima moć izbora i kada odabere neko posebno djelo, izvršava ga. On je imao tu sposobnost i mogućnost da umjesto odabranog, izvrši neko drugo djelo. Međutim, deterministi insistiraju na tome da je djelo čovjeka u svakom trenutku jedino što je on mogao tada učiniti i da ta osoba nije imala moć da učini nešto drugo. Raznovrsna deterministička gledišta saglasna su u ovom stavu, a njihove razlike su u određenju uzroka ovakve ograničenosti u čovjeku.

 

Izvor: Ahmad Vaezi, Čovjek u islamu, s peryijskog preveo Sabahudin Šarić, fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2018 str. 129 – 132



[1] Indeterminism –Teorija o apsolutnoj slobodi volje, prema kojoj čovjek (ili bog) u svojim odlukama nije determiniran nikakvim motivima ni uzrocima, nego potpuno spontano odlučuje nezavisno od bilo kakvih unutrašnjih ili izvanjskih faktora. Filozofski rječnik, str. 141, drugo dopunjeno izdanje, grupa autora u redakciji Vladimira Filipovića, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1984. (op. prev.).

[2] Runes, Dagobert D., Dictionary of Philosophy, p.112. 10 Watson, Gary, Free Will, pp. 45­49.

[3] Watson, Gary, Free Will, pp. 45­49.

[4] Dictionary of Philosophy, p. 336.