Potcjenjivanje grijeha

Sehl ibn Sad, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Ni u kom slučaju grijehe ne smatrajte malim, jer je to poput ljudi koji su se spustili u neku dolinu, pa su se razišli u potrazi za suharcima dok tako nisu skupili koliko je dovoljno da ispeku hljeb. Tako i mali grijesi mogu čovjeka odvesti u propast!“

Savjeti i upute:

Većinu velikih grijeha čovjek počini tek nakon što potcjeni male grijehe u nadi da će biti oprošteni, pa se tako nagomilaju – kao što mnoštvo malih grančica potpaljuje vatru.

Razmisli o ovom Poslanikovom savjetu!

Sa'd ibn Džunada, r.a., veli: „Kada je Allahov Poslanik, a.s. završio Bitku  na Hunejnu, odsjeli smo u nekom pustom predjelu u kojem nije bilo apsolutno ništa pa je rekao: ‘Sakupljajte, pa ako nađete ijednu grančicu donesite je, ili kost, ili bilo što.’ I nije prošao sat, a već je to bila velika hrpa pa je Vjerovjesnik, a.s., rekao: ‘Vidite li ovo? Ovako se i grijesi čovjeku gomilaju, kao što ste vi ovo nagomilali. I zato neka se čovjek boji Allaha i ne čini ni male ni velike grijehe, jer će mu svi biti sakupljeni.“[1]

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Kada čovjek učini neki grijeh, na njegovom se srcu pojavi jedna crna tačka, pa ako se on pokaje i traži oprost, nestat će je. Međutim, ako to ponovo uradi, ona će se povratiti i namnožiti toliko da će mu prekriti cijelo tijelo. To je upravo ono što je Allah naveo u ajetu: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.[2]

Allahov Poslanik, a.s., je podučavajući ljude vjeri izgovorio veoma lijepu dovu: „O moj Bože, udalji me od grijeha kao što si udaljio istok od zapada. Bože moj, očisti me od grijeha kao što se čisti bijela odjeća od mrlja. Bože moj, očisti me od grijeha snijegom, vodom i gradom.“[3]

Nema sumnje da poređenje grijeha sa vatrom i drvima koja ju potpaljuju sadrži velike pokazatelje i veoma važne pouke. Imam Ibn el-Kajjim, Allah mu se smilovao, veli: „Upitao sam šejhu-l-islama Ibn Tejmijju o značenju Poslanikove, a.s., dove: ‘Bože moj, očisti me od grijeha snijegom, vodom i gradom.’ Kako se grijesi čiste na taj način? Koja je korist od čišćenja time. Zar vrela voda nije bolja za čišćenje? Odgovorio mi je: ‘Grijesi čine srce vrelim, prljavim i slabim. Srce se opusti te se potpali vatra prohtjeva koja ga zaprlja, jer su prekršaji i grijesi poput drva koji potpaljuju vatru. Zato, sve što čovjek više griješi, to više potpaljuje vatru u srcu i njegovu slabost, a voda sapire prljavštinu i gasi vatru. Ako ta voda bude još hladna, onda će srce dobiti čvrstinu i snagu, a tek ako se pomiješa sa snijegm, srce biva hladnije, a tijelo otpornije i snažnije te lakše i brže briše tragove grijeha.“[4]

Ovo je veoma lijepo rečeno, jer je Poslanik, a.s., ono što je imao reći kao savjet to iskazao kroz nama poznat i svakodnevan primjer. Stoga, grijeh je vatra koja plamti, a oprost snijeg i grad, a to su dvije vrste čiste vode koju ruke nisu dotakle i upotrijebile.[5]

Imam Ibn el-Kajjim nam ukazuje na opasnost potcjenjivanja malih grijeha u nadi da će mu biti oprošteni pa je rekao: „Doista čovjek zna da su grijeh i nemar štetni uzroci kako za njegov ovosvjetski život tako i za ahiret. Međutim, on samog sebe vara tako što se jednog momenta oslanja i nada Allahovom oprostu, a drugog misli kako će se pokajati i tražiti oprost. Mnogo ljudi misli da šta god uradi, a potom zatraži od Allaha oprost, nestat će grijeha, a savjest će ostati čista. Ovakvi se ljudi oslanjaju na ajete i hadise koji govore o oprostu i nadi i u tome vide izgovor. Ako im ukažeš na grijeh i na činjenicu da ustrajavaju u tome, oni će ti navesti ajete, koje vrlo dobro znaju, a koji govore o Allahovoj beskrajnoj milosti i Njegovom oprostu.“[6]

Nema sumnje da ovakvi ljudi zavaravaju sami sebe, jer onaj koji uči ajete koji govore o nadi i oprostu, oslanja se na njih, a pri tome zaboravlja ajete koji govore o strahotama i teškim prijetnjama grješnicima – oni kao da gledaju jednim okom.

Mnogi ajeti koji govore o nadi i milosti su popraćeni ajetima koji govore o strahotama i upozorenjima – primjer je ajet: Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna![7]

U drugom ajetu se kaže: Gospodar tvoj je, doista, brz kad kažnjava, a On oprašta i samilostan je.[8]

Pametan čovjek je onaj koji ima lijepo mišljenje o Allahu i koji se nada Njegovoj milosti, ali sve to poprati dobrim djelima, jer imati lijepo mišljenje i nadati se milosti, a pri tome slijediti prohtjeve, neshvatljivo je. Onaj ko vjeruje da će mu biti oprošteno, a uporno griješi, on kao da prkosi.

Tim povodom je Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, rekao: „Doista neki ljudi žive u nadi da će im biti oprošteno pa puste dunjaluk, a ne pokaju se. Oni govore: ‘Ja imam lijepo mišljenje o svome Gospodaru’, ali oni sami sebe lažu, jer da su ga doista imali, činili bi dobra djela.“[9]

Jedan od najljepših oporuka Ibn Abbasa, r.a., jeste ona u kojoj upozorava na griješenje. Rekao je: „O grješniče, ne budi siguran da nećeš imati loše posljedice zbog toga. Doista je ono što slijedi nakon grijeha puno gore od samog grijeha kojeg si učinio. Činjenica da se ne sramiš onog sa tvoje desne i lijeve strane (meleka) dok činiš grijeh je puno veće od samog grijeha kojem si pristupio. Tvoj smijeh, jer ne znaš šta će Allah učiniti s tobom, gori je i veći od samog grijeha, pa i tvoje žaljenje za grijehom kada to bude kasno je gore od grijeha koji činiš.“[10]

Cijenjeni ashab Abdullah ibn Mesud, r.a., je jako lijepo opisao stanje u kojem se nalazi iskreni vjernik dok strahuje od grijeha, pa kaže: „Vjernik doživljava grijeh kao da se nad njim nadnijelo brdo koje se može svakog trena obrušiti na njega, dok grješnik svoj grijeh doživljava kao muhu koja mu proleti ispred nosa te mahne rukom i otjera je.“[11]

Enes ibn Malik, r.a., je podučavao svoje učenike tabi'ine upozoravajući ih na male grijehe, pa je  kazao: „Doista vi radite neka djela koja su u vašim očima mala poput dlake, dok smo ih mi u vrijeme Poslanika, a.s., smatrali velikim grijesima.“[12]

Neki je pjesnik kazao:

Ni u kom slučaju ne potcjenjuj male grijehe,

doista ono što je danas malo, sutra je već veliko.

Svi grijesi, iako su im se vremena mijenjala,

podrobno su kod Allaha zabilježeni.

Jedan od primjera potcjenjivanja grijeha na koje ljudi olahko gledaju jeste prenošenje tuđih riječi i omalovažavanje drugih. Poslušaj hadis u kojem Allahov Poslanik, a.s., upozorava svoju ženu Aišu, r.a., koja je Safiju opisivala pa rukom pokazala kako je niska.

Aiša, r.a., prenosi da je Poslaniku, a.s., rekla: „Pa šta je Safija, ona je takva i takva“, tj. niska. Na to joj je Poslanik, a.s., rekao: „Upravo si izgovorila riječ koja bi promijenila more kada bi se spojila s njime.“[13]

Imam en-Nevevi veli: „To znači kada bi se te riječi pomiješale sa morem, promijenile bi mu ukus i miris, jer su toliko odvratne… Ovo je jedan od najoštrijih hadisa koji govori i osuđuje prenošenje tuđih riječi, ako ne i najoštriji, i ne znam niti jedan drugi hadis koji oštrije osuđuje ovaj grijeh.“[14]

Stoga, vjernik mora biti oprezan kada su u pitanju mali grijesi i plašiti ih se kao što se plaši žeravice, otrova, mikroba koji prenose zarazne bolesti i sl.

Nemoj potcjenjivat bilo šta sitno,

komarac može uništiti oko lavu.

 

Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, 2012, str. 86-90.