Vjera je prirodna potreba čovjeka. Na mnoga pitanja koja interesuju čovjeka, odgovara samo vjera. Tako npr., čovjeka interesuje kako i zašto je došao na ovaj svijet i šta će biti poslije njegove smrti, jer mu na ovakva i slična pitanja prirodne i društvene znanosti ne daju zadovoljavajući odgovor.
Bez vjere čovjek ne bi znao da pored ovog postoji i budući svijet, da će ljudi pred Bogom polagati račun za svoja djela i da će ih Bog na Sudnjem danu nagrađivati za dobra, a kažnjavati za ružna djela.
Da je vjera potrebna čovjeku, govori i činjenica što je ona stara koliko i ljudski rod. Od prvog čovjeka – Adema, a.s., pa kroz cijelu historiju nije bilo nijednog naroda i zajednice koji nisu vjerovali. Čovjeku je potrebna ne samo tjelesna hrana, nego i duhovna hrana – vjera, jer on nije samo fizičko, nego i duhovno biće.
Kako se život na ovom svijetu sastoji od lijepih i radosnih momenata, ali i od teških i neugodnih, vjera nas uči kako ćemo najlakše savladati ove teškoće. Ona nas uči da će svaka osoba dočekati smrt, jer sve što se dešava, u skladu sa Božijim zakonima, ima svoj smisao i opravdanje pa i smrt. Smrt je, zapravo, opomena čovjeku i podsticaj za življenje u skladu sa Božijom voljom i zakonima.
Vjera nas uči i hrabri. Ona nam ulijeva snagu i pouzdanje u Boga, dž.š., i odvraća od zla. Zato se iskreni vjernik radije odriče života nego svoje vjere.
Islamska spoznaja se temelji na Božijoj objavi, jer Allah, Sveznajući Tvorac, najbolje zna šta je čovjeku potrebno i korisno, a šta štetno i nepotrebno.
Islam uči da postoji samo jedno Najviše Biće – Allah, Koji sve stvara, održava i rastvara.
Islam uči da, pored materijalnog, postoji i duhovni svijet i vječni život – Ahiret, da će ljudi biti proživljeni i da će na Sudnjem danu pred Allahom polagati račun za svoja djela.
Islam predstavlja suštu istinu, jer potječe od Vrhovne Istine – Allaha, dž.š.
Islamski obredi predstavljaju slavljenje, veličanje i zahvalnost Najvišem Biću – Allahu. Oni su savršeno moralni, higijenski i dostojanstveni. Ovakvi obredi pobuđuju ljubav prema Najvišem Biću, oplemenjuju čovjeka i uzdižu ga na viši moralni nivo, koji mu ne dozvoljava da čini bilo šta u tajnosti, što ne bi učinio u javnosti.
Islam ne poznaje posrednika između čovjeka i Boga. Svako se može izravno Allahu obraćati. On odbacuje slike, kipove i posrednike pri obraćanju Najvišem Biću, jer Mu takvi posrednici nisu potrebni.
Islam vodi napretku i progresu čovječanstva. Njegovi propisi i načela odgovaraju svim vremenima i prilikama.
Islam je jasan i razumljiv i potpuno se slaže sa zdravim razumom.
Dužnosti koje propisuje islam nailaze na opće poštovanje i priznanje, čak i onih koji ne vjeruju.
Islam propisuje održavanje tjelesne i duševne higijene.
Islam propovijeda ljubav i poštovanje među ljudima, a osuđuje mržnju i sve oblike nasilja. Po njemu su svi ljudi braća, jer potječu od jednog oca i jedne majke. Islam naređuje sve što je dobro i korisno, a zabranjuje sve što je ružno i negativno.
Izvor: Bilal Hasanović, Ilmud-din, udžbenik za vjeronauku odraslih, I izdanje, Starješinstvo Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, Sarajevo, 1987, str. 10-11.