Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj…” (Lukman, 13)
Lukman je bio jedan od Božijih ljudi i predvodnika u vjeri i mudrosti. U Kur’anu se nalazi sura (poglavlje) koja je naslovljena po njegovom imenu. Lukman je radi savjetovanja i odgoja svoga mladog sina izrekao duboke i mudre riječi od kojih su neke prenesene u Božijoj knjizi.
Zanimljivo je da Allah, dž.š., pored toga što napominje osnovni tekst i sadržaj Lukmanovih riječi, također, izrazom – savjetujući ga posebno ukazuje na način njegova obraćanja.
Da je ova sintagma izostavljena iz navedenih kur’anskih riječi, odnosno da je kur’anski ajet objavljen u sljedećem obliku Kada Lukman reče sinu svome: “O sinko moj…” jasno bi bilo da se mudri i učeni Lukman obratio određenim riječima svome sinu, ali ne bi nam bilo jasno na kakav način se obratio. Uzvišeni Bog, spominjući sintagmu savjetujući ga, pojasnio nam je način i oblik Lukmanova govora i jasno nam ukazao na to da Lukmanove riječi nisu bile grube, zapovjedne, srdite, pogrdne, ponižavajuće ili prožete laskanjem i ulagivanjem, nego da je Lukman blagim i toplim glasom uputio svome sinu savjet i da je svoju odgojnu pouku i sadržaj prenio uz puno uvažavanje ličnosti i ponosa svoga sina.
Kao da Bog poručuje očevima da uzmu pouku i uče od mudrog Lukmana metodu savjetovanja i odgoja djece i adolescenata, da blagim tonom savjetuju i govore, ne bi li njihovo ponašanje ostvarilo koristan utjecaj na mlade i bilo uzrok njihove sreće i blaženstva.
Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, (preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić), Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 301-302.